1) (fizički smisao) Ništa. Odsutnost materije u dijelu prosto
ra.

Rozikrucijanci poriču postojanje tako shvaćene praznine: „1. Praznina ne postoji. 2. Jaram zakona. 3. Sloboda Evanđelja. 4. Nedirnuta je slava Božja." {Odjeci Bratstva = Gorceuc, str. 14).

2) (metafizički smisao) Odsutnost zbilje, apsolutna prazni
na.

Mahavana ili Madhvamika-budizam naglašava svabh&va-šfatyatđ (praznina po sebi), prostorno i vremensko ništa. Ovdje je posrijedi inihilizam (poricanje bilo kakvog određenja), a ne ontološki nihilizam (poricanje bitka).

„Svaki osjet i Ini predmet promatra se kao božansko biće čija je zbiljska priroda praznina." (Šricakrasambhđratantra, ur. A. Avalon, London, 1919, str. 61) (hinduistički tekst).

B. NSgSrjuna, Trate de ta Grande Vertu de Sagesse (II. st), prij. sa sansk. Et. Lamotte, Louvain, u 4 sv, 1949-1976. (tekst); (studija) F. J. Streng, Em-ptiness, a studv in religious meaning, N. Y, Abingdon Press, 1967.

3) (inicijacijski smisao) Odsutnost želja, osjećaja, misli.
Duhovna praznina. „Tao stanuje u Praznini. Praznina je od
sutnost duha." (Tchouang-tseu, IV).