OKULTNI KVALITET
1) Okultna vrlina. Okultno svojstvo.
Imanentno, nevidljivo, nesvodljivo, neobjašnjivo svojstvo, simpatijom može djelovati na daljinu zbog postojanja korespondencija i afiniteta.
Prvi veliki teoretičar okultnih kvaliteta bio je aleksandrijski alkemičar Bolos s Mendesa, pseudo-Demokrit (200. g. pr. n. e) (sljedbenici su mu bili pseudo-Maneto, I, st. pr. n. e, Plini-je, Galijan, Elijan i Raži). Prvi ih je osporavao Demokrit čija mehanistička fizika sve objašnjava atomima i prazninom, pri čemu su kvaliteti atoma tek puke afekcije osjeta.
„Prirodna magija (...), razabravši sile svih prirodnih i nebeskih stvari, istraživši radoznalim propitivanjem uzajamnu simpatiju, objelodanjuje skrivene i pritajene moći prirode i približava ih međusobnom primjenom." (Agrippa iz Nettesheima, O ništavnosti znanosti, 1527, pogl. 42).
Opreka: osjetilni kvalitet, istodobno uzrok i priroda. Osjetilni kvaliteti Mjeseca za astronoma su masa, temperatura i si. O-kultni kvaliteti Mjeseca za astrologa su ženski spol, utjecaj na tekućine, korespondencija s lijevim okom i si.
v. priroda, simpatija, vrlina.
B. (tekst) P. Pomponazzi, l,es enehantemenis (posthumno. 1556). prij. s lat. H. Busson. 1930; (studija) L. Thorndike, .4 history of inagic and cxneri-mental science. u 6 sv, Columbia U.Pr 1923-1941.
2) Okultni uzrok.
Prvi, neobjašnjeni i neobjašnjivi uzrok, misteriozan po sebi, a ne zbog tajanstvenih okolnosti.
Pojam je daleko prisutniji u okultizmu i skolastici nego u ezoterizmu (cf. kritika Augustea Comtea, Kurs pozitivne filozofije, sv. I, 1830). Primjer okultnog uzroka: strah od praznine.
ONIROMANTIJA
v. mantika, san.