PROČITANO

693

PUTA

OD 14.01.2018.

NACISTIČKI ZLOČINI KOJI SE (NE) PAMTE

DVIJE (NE)SLAVNE OBLJETNICE – SEDAMDESET GODINA OD KRISTALLNACHTA I SEDAMDESETIPET OD CREGLINGENA

DVIJE (NE)SLAVNE OBLJETNICE – SEDAMDESET GODINA OD KRISTALLNACHTA I SEDAMDESETIPET OD CREGLINGENA

nacistički zločini koji se (ne) pamte

Ako je njemačko društvo ostalo indiferentno prema zločinu u Creglingenu, Kristalna noć je svima bila jasno i drastično upozorenje što se priprema Židovima, ali naravno, kao i uvijek, svijet se ravnodušno odnosio prema tuđim nevoljama i patnjama. Dakako, počinjene nepravde i zločine (više) nitko ne može ispraviti, ali podsjećanjem na ove događaje može barem donekle biti zadovoljena povijesna istina, ako već ne i pravda

piše jaroslav pecnik

Unatoč uvriježenom mišljenju kako je Kristalna noć početak pogroma Židova, zapravo se plan masovnog uništenja Židova započeo realizirati 25. ožujka 1933. u malom njemačkom gradiću Creglingenu

Prošlo je sedamdeset godina otkako je u noći s 9. na 10. studenoga 1938. došlo do stravičnog antisemitskog pogroma širom Njemačke, kojim su zapravo bila širom otvorena vrata holokaustu, kao najvećem i najkrvavijem zločinu, zapravo genocidu, u povijesti čovječanstva. Naime, u akciji, kolokvijalno prozvanoj Kristallnacht (Kristalna noć), nacisti su cijelom svijetu jasno stavili do znanja kako Židove smatraju parazitima njemačkog društva, kojih se mogu riješiti samo korištenjem nasilnih metoda, a neposredno potom iskoristili su programirano nezadovoljstvo njemačkog naroda za forsirano proglašavanje cijelog niza diskriminacijskih zakona, kojima su Židovima bila suspendirana i(li) ukinuta brojna prava u sferi društvenog, kulturnog i obrazovnog života i sustava. Drugim riječima, to je bio definitivni početak rigidnog izopćenja i pokušaj »iskorjenjivanja« Židova iz njemačkog društva.
    Međutim unatoč uvriježenom mišljenju kako je Kristalna noć početak organiziranog progona i pogroma nad Židovima, zapravo se plan masovnog uništenja Židova započeo realizirati 25. ožujka 1933. u malom njemačkom gradiću Creglingen. Naime, prije sedamdeset i pet godina nacisti su tamošnju malu židovsku koloniju zvjerski likvidirali, samo zato što je pripadala drugoj rasi i vjeri. A, to se dogodilo daleko prije po zlu glasovite Kristalne noći. Neposredno nakon Hitlerovog preuzimanja vlasti, creglingensko lokalno stanovništvo, zaslijepljeno antisemitizmom i mržnjom, odlučilo je definitivno »očistit« i svoj mali gradić od svih uljeza i »antinjemačkih elemenata«. I dan danas, kada se Njemačka sa sramom podsjeti(la) na ovu još uvijek nezaliječenu nacionalnu traumu, oko pet tisuća stanovnika ovog württemberškog gradića jednostavno se ne želi suočiti sa svojim dijelom povijesne odgovornosti te s indignacijom odbija bilo kakav (raz)govor o tim zbivanjima.

»judenfrei« grad
A, što se stvarno dogodilo koncem ožujka 1933. u ovom dijelu Njemačke, može se saznati iz opsežnog iskaza stuttgartskog kriminalističkog inspektora Josepha Weizeneggera, u kojem, suprotno kasnijoj »istražnoj« praksi, nije bilo nikakvih nacističkih intervencija i dorada. Najmračnije poglavlje gradske povijesti Creglingena bilo je ispisano dolaskom SA-komande iz Heilbronna, na čelu sa stanadartenführerom Fritzom Kleinom u središte grada. Započeo je pretres navodnih ljevičarskih simpatizera i aktivista, kako bi se pronašlo skriveno oružje. Budući ih u gradu uistinu nije bilo, jer je preko 76 posto žitelja Creglingena glasovalo za Hitlerov NSDAP, cijela akcija se pretvorila u otvoreni i brutalni pogrom nad Židovima. Bili su istjerani iz sinagoge i domova, a tijekom provođenja u gradsku vijećnicu na ispitivanje, bili su zvjerski šikanirani i zlostavljani. Stanovnici Creglingena su sve to pasivno i nezainteresirano promatrali; štoviše, kako je vrijeme odmicalo, sve su se češće i jače mogli čuti glasovi iz mase koji su pozivali na linč svojih židovskih sugrađana. Samo je jedan »arijevac«, trgovac Braunwald, smogao građanske hrabrosti i pred razjarenom svjetinom od sigurne smrti spasio je svog susjeda, Židova Emila Wolfa. Ostalih šesnaest Židova nije preživjelo. Kako tvrdi inspektor Weizenegger, nekima od ubijenih nacisti su nožem urezali kukasti križ na lice. Dakle, daleko prije 1939., gradonačelnik Creglingena mogao je mirno izvijestiti nadređene vlasti: grad je »judenfrei«, dakle bio je posvema »oslobođen« od Židova. Idejni vođa i najaktivniji sudionik ovog pogroma, Fritz Klein, nikada nije bio primjereno kažnjen za svoj zločin. Kao zapovjednik SA dugo se vremena nakon rata skrivao, da bi tek 1952. bio uhićen i osuđen na pet godina zatvora. Ali, nakon godinu dana, oslobođen je krivnje i pušten iz zatvora radi dobrog vladanja. Na ove brutalne događaje danas podsjeća samo spomen-ploča, koju su na gradsku vijećnicu postavili 1947. antinacistički aktivisti, a inicijativa za izgradnju židovskog muzeja nikada nije bila realizirana, jer jednostavno nije naišla na podršku lokalnog stanovništva.

kristalna noć

Dakle, Kristalna noć bila je logična posljedica tzv. Nürnberških zakona iz 1935. godine, ali i sustavne nacionalsocijalističke antižidovske kampanje, koja ih je (o)krivila za sva (ne)moguća zla u njemačkom društvu. Oni su bili proglašeni krivcima za ratni poraz u I. svjetskom ratu, katastrofalno poratno stanje (ekonomska kriza, golema inflacija, neuposlenost i sl.), a samim time i pogubni za perspektivnu novog njemačkog društva, tj. Trećeg Reicha. A, creglingenski obrazac poslužio je kao demonska inspiracija svenjemačkog pogroma nad Židovima; čekala se samo pogodna prigoda za eskalaciju nasilja, do koje je došlo nakon što je u Parizu mladi židovski atentator (Grynszpan) ubio tajnika njemačkog veleposlanstva Ratha. Istoga dana, dakle 9. studenoga 1938., Goebbels je na »drugarskom domjenku« starih nacističkih suboraca u münchenskoj gradskoj pivnici održao zapaljiv antisemitski govor, kako bi potakao vodeće stranačke dužnosnike na »spontano« organiziranje odmazde prema Židovima za počinjeni atentat. Svi nacionalsocijalistički jurišni odredi (SA; SS; HJ i sl.) iste su noći beskrupulozno obračunavati sa Židovima širom zemlje, razbijajući i uništavajući njihovu imovinu i fizički ih maltretirati. U ovoj akciji bilo je uništeno preko 7.500 židovskih trgovina; zapaljeno je 170 sinagoga, a ubijena je 91 osoba, dok je oko 30.000 bilo deportirano u koncentracijske logore. A nakon svih proživljenih strahota, njemačka židovska zajednica morala je platiti odštetu od preko milijardu maraka, jer su bili prozvani kao provokatori i krivci za nerede. Hitler i nacisti prikazali su se svijetu u svekolikom političkom licemjerju i hipokriziji, bez presedana u novijoj povijesti. Neposredno nakon uličnog terora i divljanja po njemačkim gradovima, Hitlerova vlada proglasila je cijeli niz novih administrativnih odredbi, kojima su bila ograničena prava Židova; primjerice, zabranjeno im je posjećivati kazališta; židovskoj djeci bilo je zabranjeno pohađanje javnih škola, a koncem studenoga iste godine ograničena je mogućnost stanovanja Židova u pojedinim njemačkim gradovima. Ako je njemačko društvo ostalo indiferentno prema zločinu u Creglingenu, Kristalna noć je svima bila jasno i drastično upozorenje što se priprema Židovima, ali naravno, kao i uvijek, svijet se ravnodušno odnosio prema tuđim nevoljama i patnjama. Dakako, počinjene nepravde i zločine (više) nitko ne može ispraviti, ali podsjećanjem na ove događaje može barem donekle biti zadovoljena povijesna istina, ako već ne i pravda.

Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/