LARVA

El: lat. larva = krinka, obrazina (u kazalištu); sablast, duh pokojnika.

Rimljani su larvama nazivali duše pokojnika preminulih nasilnom smrću, onih koji nisu sahranjeni na doličan način ili koji su činili zla djela za života te se vraćaju na zemlju kao sablasti da bi ljude mučili ili izmolili njihovu samilost.

Apulej u Sokratovom bogu, 152, kaže: „Ljudska duša... , kad skonča svoj vijek na zemlji napušta tijelo. Takva se duša, kako sam često našao, u starome latinskom jeziku naziva le-muris. Dakle, medu lemurima, jednima je zadaća da bdiju nad svojim potomcima i njihova blaga i umirujuća moć vlada domom: njih nazivamo Lares familiares [domaći lari]. Druga pak vrsta zbog svojih zlodjela na zemlji lišena je stalnog boravišta i osuđena da luta nasumice kao u izgnanstvu. Njih, za ispravne ljude samo bezopasna strašila, ali pokoru za zle, najčešće nazivamo Larvae." (na etrušćanskom jeziku lar = moć, sila)