(Grč. TeXiw = posvetiti, cf. teX£vtću) = umrijeti)

fizičku smrt: razne je doktrine definiraju kao odlazak životne sile, vraćanje duhu, odjeljivanje fizičkog i eteričnog tijela;

„Svi oni koji na pravi način neguju filozofiju ni za čim drugim ne teže nego da umiru i da budu mrtvi; (...) (smrt je)* rastanak duše sa telom. (...) (filozof)* ne posvećuje svu brigu telu, nego se, koliko god može, odvraća od njega i obraća duši" (Platon, Fedon, 64a = IX, str. 103-104);

3) inicijacijsku smrt: uzdizanje na višu razinu života i svije
sti (v. inicijacija) dokidanjem ili nadilaženjem običnog načina

života.

„... ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga." (Isus, cf. Iv, 12, 24-25).

Mitsko-ritualni slijed inicijacije ostvaruje se u nizu: inicijacijska kušnja - inicijacijska smrt - inicijacijsko rođenje. Scenario Mučeništva je: život - smrt - uskrsnuće (v. Misterija); obredi prijelaza ostvaruju niz: odjeljivanje - upućivanje -povratak, inicijacijska smrt u ovome je slučaju sadržana više u prvom nego u drugom članu niza.