IKKYU SOYUN (1394-1481)    

 

 

 

    Ikkyu Soyun je jedna od najznačajnijih i najneobičnijih osoba ličnosti u povijesti zena. Samog sebe nazivao je "Ludi Oblak". Govorilo se da je bio sin mladog cara Go-Komatsua i dvoraske dame koja je bila prognana sa dvora spletkama ljubomorne carice. U dobi od 5 godina poslan je kao učenik u zen hram u Kyotu. Sa 16 godina odlazi iz hrama zgrožen pohlepom i pokvarenošću starijih redovnika i postaje učenik Ken'oa, ekscentričnog starog redovnika koji je živio u usamljenoj ruševnoj kolibi u brdima iznad Kyota.    

 

"Pogledaj cvjetanje trešnje

Njihova boja i miris otpadaju s njima,

Nestaju zauvijek,

Ipak bez namjere

Proljeće dolazi opet."    

 

Za zen tradiciju Ikkyu je ujedno i svetac i heretik. Redovito je posjećivao javne kuće i gostionice, a s druge strane upozorovao zen na opasnost od vlastite birokracije. U narodu on je i danas poznat kao popularni junak koji se zalaže za narod.  

Ikkyu se, između ostalog, bavio kaliografijom i slikarstvom, a njegov je utjecaj na "sado", Put čaja, bio snažan i dugotrajan. Ikkyu je vjerovao da priprema i ispijanje čaja trebaju djelovati kao zen na djelu. Budući da je bio prvi koji je iz lokalnih peći naručio posuđe prikladno za čajni obred, Ikkyu je također potaknuo i razvoj japanske lončarije.    

 

"Najljepša i najinteresantnija od svih žena,

Pjesme su joj svjež, čist napjev ljubavi.

Glas i slatki osmjeh što mi cijepaju srce:

U proljetnoj sam šumi ljupkih divljih jabuka."    

 

Većina Ikkyuovih pjesama napisana je u stilu (kanshi), ali je sastavljao i japanske strofe (waka). Potpuno se razotkrio u svojim žestokim, nesputanim stihovima, bilježeći svoj zanos i očaj, svoje ljubavi i mržnje, svoju ljudskost i budinstvo.  

Ikkyu je živio u jednom od najburnijih razdoblja japanske povijesti, usred neprekidnih ciklusa gladi, pošasti, seljačkih pobuna i ratova. Sukobljavajući se neprestano sa svojim kolegama redovnicima, Ikkyu ih je optuživao da izopačuju budizam zbog bogatstva i slave. U takvom raspoloženju šezdesettrogodišnji pesimist 1457. godine osjetio je potrebu da napiše "Kosture". To je njegovo najpoznatije djelo koje se i danas čita i proučava. U 77 godini Ikkyu se zaljubio u Mori, slijepu pjevačicu koja je bila skoro 50 godina mlađa od njega. Umro je 11 godina kasnije kao predstojnik samostana Daitoku-jija.    

 

"Na moru života i smrti,

Veslačev čamac opterećen je

Sa "Tako je" i "Nije tako",

Ali ako se probuši dno,

"Tako je" i "Nije tako" nestaju."  

 

 

 

Vječiti ljudi, pisala je Đurđa Kocijan u TAI CHI, mjesečni list tai chi kluba "Rijeka" za mj. travanj/svibanj 2002.  broj 7    

http://www.youtube.com/watch?v=5FRmv20w2UQ&mode=related&search

  

U Rijeci, 09.02.2009. godine,  za vas je priredio Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/