"Ovaj je svijet prepun propagandi nevažne tematike koje odvajaju čovjeka od njegove prirode, etike i morala, te ga pokušavaju izmjeniti."
Ovo je zadaćnica jedne gimnazijalke, 16-godišnje djevojke koja je svojom dubinom, osim oca iznenadila i nas. Ovo je priča o "njezinoj borbi s vjetrenjačama". Ovo je priča o budućnosti djevojke koja se oslanja na Boga i koja zna snagu duhovnosti. Djevojke koja shvaća kako znanost nije nespojiva s duhovnošću i koja nadu vidi u onoj spasonosnoj rečenici iz Biblije: "Bog čovjeku nikada neće dati teret koji on ne može nositi".
Zadaćnicu Leonarde Gregović prenosimo vam u cijelosti.
Oduvijek sam bila tvrdoglava, nestrpljiva i temperamentna. Borila sam se sa svime što se protivilo takozvanim ljudskim pravima i činjenicama koje su ljudi smatrali točnima, a uz malo logike, vremena i razmišljanja bi svaki razuman čovjek današnjice smatrao neispravnima.Već dugo vremena vodim borbu sa svojom vrstom ˝divova˝, moj Sancho Panza ne postoji tj. nije vidljiv. Moj Sancho Panza je sam Bog, a ovo je pomalo ironična priča o životu i svijetu oko nas koji se odvija paralelno sa našim.
Pročitala sam nedavno izjavu jednog mudrog mladog dječaka koja glasi da nijedan čovjek kojega je dosada upoznao nije bio sretan. On naime smatra da je to i jedini logičan ishod s obzirom na ekonomske situacije i ljudske odnose. Slažem se s njim. Ovaj je svijet prepun propagandi nevažne tematike koje odvajaju čovjeka od njegove prirode, etike i morala, te ga pokušavaju izmjeniti. Razlog tomu je zapravo i sama činjenica da je jednostavnije manipulirati ljudima ako ih navedeš da razmišljaju o materijalnim i sebičnim potrebama.
Ljudi bez posla trčat će za svakim poslom koji se nudi, pa čak posegnuti i za ilegalnim radnjama. Netko tko prati modu bit će zaokupljen odjećom, izgledom i uljepšavanjem i na taj način je uz konstantno trčanje i zaokupljenost teško biti sam čovjek. Odvajamo se od duhovnosti koju svaki čovjek nosi u sebi, nevažno koje je religije i prati li uopće neku. Gubimo osjećaje i imamo sve manje vremena za provoditi s bližnjima, a još manje za učiniti nekome uslugu. Borim se sa time svaki dan.
Moja velika ljubav je fizika i mislim da je uz matematiku važan, ako ne i najvažniji, segment za unaprjeđenje ljudske civilizacije. Objašnjava stvari koje se nadovezuju na ostale predmete, a važna je i kako bi objasnila na koji način ljudi funkcioniraju jer je i sam čovjek energija u prostoru. Poznati hrvatski fizičar Pavuna je za Nikolu Teslu (kojega smatraju najvećim znanstvenikom ljudske povijesti) rekao da je postigao velika dostignuća upravo zato što je spojio znanost sa duhovnošću. To je moj cilj. Osvještenija sam od većine ljudi o tome što je duhovnost, u kojoj se situaciji društvo nalazi i da su sposobnosti svakog čovjeka kao pojedinca nezamislivo velike. Nemam odlične ocjene iz fizike, ali me to ne sprječava da se trudim i obrišem prašinu sa sebe nakon što padnem, kao i sa svime u životu.
Problem je taj što unatoč mojoj svijesti često ponovno zapadnem u manipulativan svijet sebičnoga ponašanja i kratkotrajnog užitka koji se protivi svemu onome u što vjerujem i što zastupam. Ono što me svaki put vrati nazad je Bog, Njegova ljubav, potpora i obećanje da me u životu čeka velik zadatak koji On želi da izvršim u Njegovo ime. Čovjek sam i često griješim. Često mi je teško zastupati moje mišljenje, a ponekad me i strah.
Ovaj tekst smatram prvim korakom do osobnog cilja. Ono što mi svaki dan daje snagu jest dio teksta u Bibliji koji kaže da Bog čovjeku nikada neće dati onoliki teret koji on ne može nositi
irida
