Auskultacija znači slušanje, osluškivanje.

U početko se rad organa osluškivao tako da se uho direktno prisloni na tijelo, potom je otkrivena indirektna auskultacija, prvo stetoskopom koji izgleda kao dvostruki lijevak (najčešće od drveta) i koji se još zadržao u porodiljstvu. Porodničar osluškuje kucaje čedinjeg srca.

U medicini djece i odraslih koriste se slušalice, koje se pravilno zovu fonendoskop, iako ih skoro svi također zovu stetoskop (kao i onaj drveni dvostruki lijevak).

 Svaki pregled bolesnika po principima suvremene medicine, kako se uči na studiju, sadržava auskultaciju barem srca i pluća. Tako se čuje npr. postoji li  u plućima tekućina, odnosno upala, da li je otežan ili produžen izdah praćen piskovima ili zvižducima.

Slušanjem srca otkrivaju se aritmije, poremećaj rada srčanih zalistaka, postoji li možda prirođena srčana greška i slično.

Doktor Kaspar Appenzeller (1927-1999) bio je švicarski antropozofski liječnik koji je radeći sa školskom djecom i odraslima razvio metodu kojom se slušanjem srčanog ritma stječe intuitivni uvid u zdravstveno stanje cijelog čovjeka. O tome je napisao knjigu: Grundlagen für eine neue Art der Herzauskultation – Osnove za novi način auskultacije srca.

Prsni koš u kojem srce pulsira predstavlja hram naše duše i duha. Točke na kojima se od davnina osluškivalo srce bile su početne točke na kojima je i dr. Appenzeller osluškivao, ali je on svojim duhovno-znanstvenim istraživanjem na velikom broju bolesnika otkrio da kvaliteta srčanog tona i ritma na pojedinim točkama prsnog koša odgovara stanju tendencije prema različitim bolestima.

U početku je osluškivao uglavnom djecu, posebno predškolske i školske dobi i utvrdio da se preko slušanja srca može utvrditi da li je neko dijete zrelo za pohađanje škole. U ovisnosti da li prevladavaju jampski ili trohejski ritmovi može se govoriti o tome prevladava li u čovjeka tendencija upali ili sklerozirajućim procesima.

Daljnjim osluškivanjem se može naslutiti u kojem organu, odnosno organskom sustavu postoji tendencija bolesti.

Ova metoda osluškivanja nadograđuje se na klasičnu auskultaciju srca, odnosno pregled bolesnika i razgovor, upotpunjujući sliku bolesnog stanja. Takva slika pruža bolju mogućnost za otkrivanje lijeka, odnosno ljekovitog postupka.