Zanimljivo je koliko se rijetko zlo doživljava kao zlo iznutra. Al Capone nije sebe vidio kao čudovište, nego gotovo kao čovjeka koji je drugima “davao ono što žele”, pa zauzvrat dobio progon i mržnju. Suludo. Čovjek može napraviti užasne stvari, a u vlastitoj glavi ipak ostati glavni junak. To je ono najopasnije kod ljudi. Malo tko se budi s mišlju: „Danas ću biti loš.” Većina sebi napravi priču. Povrijedili su me. Morao sam. Branim istinu. Uvodim red. Tako nasilnik postane žrtva, manipulator postane pravednik, a netko tko gazi druge uvjeri sebe da samo “čisti teren”.

Sjetim se onih razgovora uz kavu, kad netko sasvim mirno kaže: „Ja samo govorim istinu”, a zapravo reže čovjeka kao nožem. Strašno. Zato se ljudi tako teško dogovaraju. U politici, obitelji, uredu, pa i na Facebooku, svatko misli da stoji na pravoj strani. Drugi su slijepi, glupi, pokvareni. On sam? On spašava stvar. Možda je najjezivije upravo to što čovjek ne mora misliti da je zao da bi činio zlo. Dovoljno je da se kući pred svojim ogledalom svaki put opravda.

- Riccardo 

Riccardo De Pol