Skoro da se osjećam krivom zbog onih jučerašnjih par rečenica o bodljikavoj žici, kao da je moj zaključak o ratnim igrama pokrenuo lavinu.
Znam da to nema veze jedno s drugim, ali naježila sam se zbog vremenske koincidencije događaja koji su uslijedili.
Ispalo je da je jučerašnji petak 13 je ipak za Pariz ispao crni petak.
Dok sam još sva u šoku slušala stravičnu vijest o napadu na Pariz i klikala sve moguće kanale s vijestima i uspoređivala vijesti, najedanput se sve zamračilo.
Prva pomisao da je i Zagreb napadnut ili da je neka diverzija prekinula dotok stuje, da se prekine protok informacija.
Dok sam s baterijskom svjetiljkom pronašla svijeće, kroz prozor utvrdila da je cijeli grad u mraku no, mogla sam samo čekati u mraku uz malen plamičak svijeće.
Danas tražim vijesti o tih sat vremena mraka i po običaju nailazim na kontroverzne objave:
Centar grada u mraku na pola sata
Zapalio se madrac, pa je struja ugašena iz predostrožnosti
Danas je na sat i pol petina glavnog grada ostala bez struje.
Podsljeme, Kvaternikov trg i Mihaljevo bili su u potpunom mraku.
“Naši radnici odmah su izašli na teren. Nije riječ o velikom kvaru, samo je trafostanica ostala bez
Zemljotres ostavio Zagreb u mraku
Pa ti vjeruj novinarima. Ja ne živim u nijednom od navedenih kvartova, a moj kvart je također bio u potpunom mraku oko sat vremena.
Tako je jučer i vijest o mrtvim bebama u Bavarskoj varirala od jednog do drugog tv kanala. Počeli su objavom o 5 pronađenih beba, druga tv kuća je javljala o 7 beba, a treća tv kuća je već baratala sa 8 pronađenih beba.
Današnji naslov o tom stravičnom događaju je brojke pretvorio u mnoštvo:
STRAVA U BAVARSKOJ Mnoštvo mrtvih beba otkriveno u ...
Tako se špekulira i s brojkama mrtvih i ranjenih u Parizu, što donekle razumijem, jer u metežu i brzini i nije moguće utvrditi točne brojke.
Ali ljudi moji, šta je tim novinarima? Sve za čitanost, a htjeli bi uvažavanje i poštovanje njihove profesije.
I još jedna sitnica me smeta a rade je neki glasnogovornici i poneki novinari i druge javne osobe. Ne znam smeta li mi to više kad pročitam ili kad tu riječ čujem u eteru.
"...koliko god se oni 'kunili' da nemaju ništa s tim...!
"...koji su se do jučer kunili..."
"....Neki su se kunili u njega, a danas...?"
Kako se kletva pretvorila u "kunitvu" nije mi jasno kao ni zašto je našim "kunolovcima" (čitaj lovcima na status, portfelj i privilegije) lakše reći kuniti se nego kleti se ili bar zaklinjati se. A možda je to neka tajna šifra za stvaarni kunolov? Uglavnom, moj slušni živac poludi kad se netko počne kuniti, pogotovo u javnosti.
Evo, neću više, vraćam se žalosnim i uplašenim Parižanima. Svim ranjenima želim brz oporavak, a za sve ubijene ostavljam cvijeće i svijeće.
bglavac
edin.kecanovic
