Ako te ne razumije, ne razumije te.
Ako te ne shvaća, ne shvaća te.
Točka.
Kad je ljudsko biće cjelovito, nema potrebu da ga netko drugi razumije.
Potreba za time je samo još jedna potreba negativnog ega.
Ali ne i duše.
Nismo tu da uređujemo svjetove drugih.
Bit će dobro, da uredimo svoj. To će biti jako dobro...
Čim te netko prisiljava, da razumiješ nešto, a što ti baš nikako "ne leži", znaj da ovdje nemaš problem ti, već ta osoba. On se osjeća nemoćno, što ga se ne razumije. Pa nemoć prenosi na tebe.
Osim nervoze, krasi ga i nestrpljenje. Ni jedno ni drugo nisu karakteristike "učitelja". Takve osobe ne uređuju svoj vlastiti svijet i pokušavaju se dokazati (bogzna komu i čemu), preko drugih ljudi. To je samo ego. Pitanje je, jesu li se "dokazali" sebi...
Onaj koji ti je namijenjen predati lekciju, to radi profinjeno. Kaže ili učini, a onda pusti vremenu da se to oblikuje u tvom umu i srcu. Svoje je učinio... A ostalo je na tebi. Doći će pravi trenutak, u kojem će sve sjesti na svoje mjesto. Mi zapravo sve pamtimo...
I sve ide po svom redu...
bglavac
irida
