44. RIJEČ VISINE I RIJEČ ŠIRINE

 

        Bila su dva pjesnika.

        Jednomu će se pljeskati širom svijeta.

        Jednomu će se pljeskati na vrhu svijeta.

 

        Pitali su svakoga što hoće.

        I svaki je izabrao svoje.

 

Onaj “široki” bio je zadovoljan svojim izborom, iako je potajno zavidio onomu “visokomu”. A budući je vrijeme u kojemu su živjeli bilo vrijeme širine, onaj koji je izabrao visinu, nije dobro prošao kod ljudi.

Kad je jednoga dana svanulo vrijeme visine, stvari su se obrnule. Oči širine okrenuše se uvis. Široki pljesak stade se sabirati i dizati se poput tamjana uvis, sa svih strana uvis.

No visina je i dalje ostajala dijamantno sama, jer pljesak nije dopirao do njezina sluha.

 

 

Svatko bira svojega gospodara.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI SRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)