Vrlina: DISCIPLINA Opreka: NEDISCIPLINA

Uzrast: 9 - 12

GESLO / POSLOVICA / MOLITVA

Vatra i voda dobre su sluge, ali loši gospodari.

(Naša narodna poslovica)

Rijetko umije dobro gospodariti tko nigda nije služio.

(Naša narodna poslovica)

Najprije ukloni korov, a potom zasij sjeme.

(Kešavdas)

Ako netko u boju pobijedi na tisuće protivnika, a netko drugi pobijedi vlastite mane, taj je drugi nenadmašen pobjednik.

(Gautama Budha)

Bez discipline, čovjekov je um nalik na pobješnjela slona. Morate ga uhvatiti i ukrotiti dok je još mlad, kako bi njegova snaga i vještina pokoristile čovjeku, ne ugrozivši okolinu.

(Sathya Sai Baba)

Čovjek veličine vlada nad svim svojim stanjima svijesti s nepopustljivom stegom.

(Leonardo da Vinci)

Disciplina je bitna po uspjeh u bilo kojoj oblasti čovjekova bavljenja - ekonomskoj, društvenoj, obrazovnoj, pa čak i na običnomu materijalnom i svjetovnom polju. A još je bitnija po uspjeh na duhovnomu putu.

(Sathya Sai Baba)

Neznan za uzdu ne zna.

(Naša narodna poslovica)

Prvo savij granu, pa uberi jabuku.

(Naša narodna poslovica)

Mlado se drvo savija.

(Naša narodna poslovica)

Nekom treba uzda, a nekom mamuza.

(Naša narodna poslovica)

TIHOVANJE

Gledamo zasadak jednoga stabla, recimo, lipe. To može biti “uživo”, u vrtu. Sjedimo u krugu oko lipe. Šaljemo joj svoje dobre želje za rast. Šaljemo joj male poljupce, koje kvačimo o grančice. Šaljemo joj male izjave ljubavi - “volim te,” baš si slatka,” “lijepo rasteš“, i sl. Pa i te izjave, kao pisamca ili čestitke, vješamo o grančice. Potom zatvaramo oči i počinjemo zamišljati i osjećati što sada stablo nama kaže. Mi to primamo, udišemo, pijemo. Stabalce nam priča i priča. Mi smo okićeni njegovim porukama. Lijepo nam je. Slušamo ih još jedno vrijeme, a onda se nježno opraštamo od sugovornika.

Otvaramo oči. Stabalce je pred nama. Mi sada znamo kako smo tajno i slatko razgiovarali.

Tko želi, može ispričati što mu je stabalce reklo.

(Ako nema živoga stabalca, može poslužiti i slika).

ZBORNA PJESMA

PRIČA VOZAR, KONJ, I KOLA

Bio jedan vozar, koji vazdan tjerao svojega konja istim putem. Jednoga dana on pomisli:

“Ovaj je konj previše poslušan. Hajde da mu pustim na volju, neka vuče kola kud mu drago. Možda ja prestrogo nadzirem i konja, i kola.”

Vozar, dakle, otpusti uzde konju. No sve je jedno vrijeme i dalje išlo uobičajenim i naviknutim smjerom. Konj nije umio drukčije, nego onako kako je bio naviknut.

Jednoga dana, hodajući onako bez uzde, konj pomisli:

“Dojadilo mi je da uvijek samo slušam! Neka bude malo i po mojemu!”

I poče vući kola gdje mu se toga časa prohtjelo. Zbog takva mušićava vladanja, čovjek proda konja drugomu vozaru, koji ga je odsele držao na doista zategnutoj uzdi.

Onda se jednoga dana uzjoguniše i kola.

“Htjela bih slobodu i nezavisnost! Odsada će biti ovako: jednom će se moji kotači okretati, drugi ću ih puta zakočiti. Ponekad ću škripiti, a ponekad neću. Olabavit ću i učvrstiti čavle onako, kako meni bude volja.”

Budući da se zbog toga kola pokazaše nepouzdanima, čovjek ih rasiječe na dijelove, a dijelove rascijepi u drvlje za potpalu.

Shah, prevela V.K.)

PITANJA ZA RAZGOVOR

Što je jednoga dana pomislio vozar, koji je svoga konja tjerao vazdan istim putem?

Kada je vozar otpustio uzde konju, je li konj krenuo nekim drugim putem, osim onim na kojega je bio navikao?

Što je jednoga dana palo konju na um?

Što se potom dogodilo?

Što su jednoga dana pomislila kola?

Što se s njima dogodilo?

Što se dogana s djecom kad im roditelji “otpuste uzde” - kad budu prepopustljivi prema hirovima djece?

Općenito govoreći, što se događa kada popusti disciplina u kući i u školi?

Jesu li sretna ona djeca, kojoj je dopušteno činiti sve što im padne na pamet?

Kakav je osjećaj po obavljenu zadatku, bilo da se radi o školskoj zadaći, ili o nekomu kućanskom zaduženju?

Kada taj osjećaj usporedite s osjećajem, koji se javlja kada krenete u školu, a da niste naučili gradivo, ili napisali domaćui zadaću, uočavate li razliku?

Kada bi zvijezde i planete počele ići “po svojemu”, usporavajući svoje kretanje, ili ga ubrzavajući, ili se približavajući jedne drugima na nepropisnu blizinu, možete li zamisliti što bi se dogodilo?

Kada vozači automobila i autobusa ne bi poštovali prometne propise, već bi vozili kako im se svidi, što bi se doganalo na cestama i ulicama?

Imaju li i životinje svoja pravila ponašanja? Navedite neke primjere! (Pčele, mravi, ptice selice, krda slonova, čopori vukova, kitovi, itd)

Što se dogana s prekršiteljima pravila unutar životinjske, ptičje, ili kukčje zajednice?

Što mislite - čemu služe pravila, propisi, obveze, i zakoni?

Možete li zamisliti igru šaha bez jasno određenih pravila? Igru nogometa? Košarke? Običnu igru “Čovječe ne ljuti se”? Možete li zamisliti, ili izmisliti ijednu igru bez pravila, u kojoj bi se moglo uživati, i u kojoj bi se sa sigurnošću mogao proglasiti pobjednik?

Može li se automobilu upaliti motor, ako se mjenjač nalazi u “brzini”? Može li se krenuti, ako se motor nalazi u četvrtoj brzini? Može li se pojuriti, ako se motor nalazi u prvoj brzini? Ili ako je zakočen? Što vam sve ovo govori - postoji li red i način po kojemu i naprave funkcioniraju? Što je s kompjutorom? Navedite još primjera!

Na redu i zakonu, disciplini i propisu, ne počiva samo ljudsko društvo, nego i kozmos. Zašto krupna zvbijezda privlači manju, i odrenuje joj putanju oko sebe? Što bi se dogodilo, kad bi se nebesko tijelo počelo ponašati kao konj iz priče? Kada bi se jezgre atoma, i elektroni počeli ponašati kao kola iz priče?

Možemo li reći da su atomi i zvijezde discipliniraniji od čovjeka? Odnosno, da li odstupaju od reda i pravila svojega kretanja i ponašanja, kao što čini čovjek?

IGRAONICA / RADIONICA

Djeci se podijele papiri s natpisom “Deklaracija o mojim osobnim pravilima ponašanja.”

Svatko će na taj papir napisati ona pravila i obveze, koja on smatra nezaobilaznima za sebe. One propise, kojih se želi držati, ona pravila, koja se obvezuje štovati. Prva rečenica zajednička je za sve, i ona glasi:

“Ja, dolje potpisani, izjavljujem da ću svakoga dana štovati sljedeća pravila.” Slijedi nabrajanje po redu važnosti. Svatko će napisati svoj program. Najčešće se navodi ustajanje na vrijeme, pranje zubi, umivanje, češljanje, čišćenje cipela, pisanje domaće zadaće, zaljevanje cvijeća, pomaganje majci, iznošenje smeća, odlaženje u krevet na vrijeme...

Na ploču se može napisati obrazac, po kojemu se pravila mogu poredati po brojevima.

Kada se “deklaracije” dogotove, mogu se čitati i usporenivati, da bi se vidjelo postoje li pravila, koja se manje/više nalaze u svakoj.

Svačija se deklaracija može “ovjeriti” pečatom ili žigom. Rubovi joj se mogu ukrasiti odgovarajućim šarama ( donijeti predložak). Ako se ne uokviri, može se smotati i svezati vrpcom.

Jedna je od varijanti ove radionice da se smotane deklaracije (pomiješane ili sakrivene) biraju na sreću, otvaraju i čitaju, pa se onda raspravlja o pravilima navedenim u njoj, kao i o tomu manjkaju li možda neka pravila, jesu li neka ostala zaboravljena, pa se može dati prijedlog za upotpunjenje.

Igra se može nastaviti tako, da se piše deklaracija o disciplini za kućnu mačku ili psa.