Božja ljudskost

Takve riječi nam uspiju kada se unutar sebe oprostimo od predodžbe Dobra i Zla ili Ispravnog i Pogrešnog. Pred Bogom, što god mi pod tom riječju podrazumijevali, ne postoje osude Ispravnog ili Pogrešnog. Jer on, ta snaga, sve je napravila dobro, i svakog čovjeka ispravno. Ako nekoga osuđujemo u smislu dobar i loš ili bolji ili lošiji, što tada radimo? Oduzimamo mu nešto Božje od njegove ljudskosti. Možete li to slijediti? To bi bio jedan svijetli trenutak ako to razumijete. To bi bila vrata k miru i k ljubavi. Tomu nasuprot stoji naša dobra savjest. Provjerite malo kod sebe. Ako razmišljamo, kako razmišljamo? Razmišljamo uvijek u osudama. Bez osuda ne možemo razmišljati. Ako ostanemo na razini razmišljanja, to uvijek vodi k razdvajanju. U nama postoji jedna druga instanca, vrlo duboko, sasvim duboko, u koju se sve slijeva u jedinstvenost. Ako se na toj dubini saberemo, dođe sve skupa. Dođemo u sklad s jednim drugim nastojanjem. To nastojanje je obraćanje prema svemu onakvom kakvo je. To je prvo nastojanje obraćanja prema sebi samima onakvima kakvi jesmo, bez osude bolji ili lošiji. Ako dospijemo na tu razinu, vidimo sve ispravno. To je bila moja završna riječ. Dugačak pljesak u grupi.

Pogovor

Ako ovu knjigu također završim s tim, ove meditacije idu dalje u dušu. One vode k sveobuhvatnom napretku u životu, k bogatom, ispunjenom životu, koji nas i druge čini sretnima. Mene također čini sretnim da ste vi sa mnom sudjelovali u ovim meditacijama. I u meni one idu dalje.

Vaš Bert Hellinger