Većina naših problema, u svakodnevnom životu, potiče od naše nesposobnosti da, na ispravan  način, smirimo svoj duh. Na primjer, ako nekom nešto nije po osobnom sudu, on odmah  uzvraća reakcijom.  No, svaka reakcija u obliku suprotstavljanja  pokazuje da nismo sposobni obuzdati svoju svijest (ćitu); ona u valovima izbija prema objektu i mi gubimo svoju mentalnu snagu. Svaka reakcija u obliku bilo koje negacije, suda predstavlja veliki gubitak za duh, a svaka  negativna suprotstavljajuća akcija ili čin  ili bilo koja misao reakcije, ako je savladamo, koristit će nama. Obuzdavajući se, na ovaj način, mi ništa ne gubimo; naprotiv, dobivamo beskrajno više nego što i pomišljamo. Svaki put kada suzbijemo  reakciju ili osjećanje suda pa čak i ljutnje, toliko pozitivne energije skladištimo u našu korist; i, ta energija pretvorit će se u više moći.

U osnovi uma je nevjerojatna sila. Kao što u atomu leži ogromna snaga, na isti način unutar uma ili iza uma, krajnjom analizom dolazimo do velikog izvora energije. Kada bi čovjek samo uspio oslobodi  silu uma, mogao bi  učini velike stvari u svom životu. Običan um nije nepovezan sa univerzalnim umom: on je njegov dio, i zato se izvor  nalazi u samom središtu postojanja; inače, nas ne bi bilo. Skoro sva učenja naglašavaju  potrebu razvijanja sposobnosti jasnog razumijevanja i svrhe svakog postupka na svakom nivou. Neke od tih aktivnosti potiču snage u umu koje na kraju vode do povećanja dobrobiti, dok druge, budući da su s pogrešnim ciljem, rezultiraju neprijatnošću i patnjom.  Neki od njih su direktno izvedeni iz osnovnog nagona za održanjem, dok su drugi razvijeni kao suprotnost egoističkim sklonostima, reakcijama ali svi učestvuju u formiranju ponašanja.

Da bismo objektivno ili ispravno zauzeli stav i razumjeli različito viđenje nekih činjenica  moramo se izdvojiti iz svog doživljaja stvarnosti. Moramo biti u stanju  objektivizirati svoju psihološku reakciju na nešto drugačije od svojeg iskustva. Objektivizirati reakciju znači promatrati je bez naknadne reakcije. Ako to ne učinimo nikada nećemo saznati što je rečeno u nekom drugom kontekstu.. Da li doživljavaš  nešto pozitivno ili negativno, to nema nikakve veze sa onim što je izvana. Iz tog razloga se prava spiritualnost ne bavi promjenom svijeta, već promjenom kvaliteta uma pošto ni  dobro ni loše ne postoje objektivno. Zato se kaže promjeni svoj um i promijenit ćeš svoj doživljaj sveta.

No ono što smatramo prvim i posljednjim neprijateljem jest neznanje – neznanje ne u smislu pomanjkanja obrazovanja, već pomanjkanja sposobnosti za pravilno razlučivanje stvari. Otuda slijedi da konačno ostvarenje ili stanje svijesti koje treba ostvariti jeste zadobivanje sposobnosti razlikovanja obmane od zbilje. Tako u procesu uviđanja treba pročistiti osnovnu sposobnost ispravne  pozornosti i pažnje. Obmanutost u ovome kontekstu znači  obmanu o postojanju sebstva, zajedno sa samoobmanom i osjećanjima superiornosti i inferiornosti koja je prate. Otuda osobom raste i ovladava nesvjesnost, jer postaje jača no što je bila. Uslijed nedostatka svijesti, osoba nije u stanju uočiti razliku između događaja i njihove reakcije na njih. Ukoliko se nastoji razabrati prava prirodu obmane o sebstvu i pokuša se osloboditi samoobmane  tada se  jača i suprotni faktor – razumijevanje. Tako razumijevanje – ili ne-obmanutost, kako se često naziva – postaje jača odrednica   misaonih procesa.

Sve i svi su  ukorijenjen u božanskom, i dobar i loš čovjek. No treba znati da ne postoje apsolutne kategorije dobra i zla, već je samo riječ o ljudskim kategorijama, i sve to  skupa sačinjavaju dinamičke elemente mentalnog života. Ispravno, moralno ponašanje (sila) zasnovano je na širokom pojmu sveopće ljubavi i suosjećanja za sva živa biča.

Sve je u postojanju i nitko ne možete otići od postojanja, jer je sama egzistencija   ukorijenjena u biću. Ukoliko se prihvati bilo koji oblika mentalnog usavršavanja,  jedan od   najvažnijih smjerova  treba biti  jasno razumijevanje onih krajnjih motiva koji pokreću sve  aktivnosti od misli riječi i djela, iako je mnogima jasno da u ovom   tehnološkom dobu  fizičke posljedice imaju svoje uzroke. Osobna želja ili volja u svome primarnom obliku jeste nagon za životom, nagon za održanjem sebstva i potvrđivanjem toga sebstva. Iz te temeljne želje za životom nastaju, različite sklonosti, koje prepoznajemo kao nagone, instinkte i želje, kojima se pridružuju emocije, i sve može biti u duhu mira ili nemira koji reagira na svaki podražaj suprotan ego stajalištu.

Priroda uma je da  sanja, zamišlja luta, osuđuje, i na sve u nekom aspektu reagira ili suprotstavlja se. Ma koliko se kretali i ma kuda išli, um ipak uvijek ostaje ukorijenjen u totalnosti. Stvar je u tome što iako smo u božanskom  malo tko je svjestan toga.  Svijest je sila koja je sadržana u sadašnjem trenutku koje je slobodna dok, iz reakcije, istinska sloboda nije moguća. Žeđ za egzistencijom, ukorijenjena u neznanju, označava se kao primarni uslov od kojeg zavisi postojanje svakog stanja svijesti od patnje do sreće Dok konačno oslobađanje od tih stanja poglavito patnje  moguće je postići jedino nadilaženjem osobne egzistencije. Obmane koje uzrokuju neznanje su nepoželjne odrednice, smetnje koje postoje kao dijelovi nečijeg mentalnog sklopa i ometaju  napredovanje ka konačnom miru sa sobom. Svaka  činjenica  aktivnih ili dinamičkih faktora koji pomažu u konstituiranju uma kao cjeline, može se prikazati kao nagomilavanje energije unutar uma. Možete svaku kvalitetu svijesti – samilost, sa jedne, ili pohlepu, sa druge – promatrati kao akumulaciju specifične vrste sile unutar uma i svaka takva sila će kad-tad u budućnosti donijeti određenu vrstu iskustva. To buduće iskustvo je rezultat prvobitne voljne aktivnosti – reakcija na prvobitni postupak. voljna aktivnost na prvome mjestu potiče nagomilavanje specifične mentalne sile, a ta sila sa svoje strane donosi reakciju u obliku zadovoljstva ili patnje.

Doseći određeni stupanj u svjesnom  bivanju , ne smijemo  se držati unaprijed postavljenih pretpostavki o bilo čemu. Mora se prići istini u savršenom miru i praznini, bez ikakvih predrasuda i ukalupljenih stavova. Unaprijed postavljene ideje i rasponi zamagljuju i izvrću jasan pogled. Ono što tada znate nije istina već projekcija vašeg vlastitog mišljenja, i reagiranja. Na taj na čin istina ne silazi na vas. Obrnuto, vi se namećete istini. Nemojte imati nikakvu teoriju ili posebno viđenje istine. Upotrijebite rasuđivanje. Samo tada ćete znati što je istinito. U protivnom imat čete nemir zbog sila reagiranja kojoj ste se prepustili. Ono što ćete iznesti ne će biti znanje nego mašta. Čovjekova mašta ima neograničenu moć i ta je mašta zid između vas i istine. Ako unaprijed donesete svoj sud o različitom viđenju neke stvari, vaš će se um držati tog suda i navesti vas da mislite da stvarno nešto znate.  Um ima neograničene mogućnosti za reakcije. Naše želje nam pokazuju stvari koje ne postoje. One stvaraju priviđenja i tada ono što stvarno jest postaje sakriveno a ono čega nema postaje o čito

Svaki djelić kreacije nije ništa drugo do kalup energije. Svako biće nije ništa drugo do kombinacija fizičkih i mentalnih sila ili energija, i zbog toga izbacivanjem i zadržavanjem daha  umni vrtlozi se smiruju. Tako možemo reći da je reakcija  misaona sila određeno nagomilane kvalitete.  Navika je  također moćna sila koja nas primorava da lutamo. Otuda se akumulirana sila može nazvati ‘silom reakcije’. Akumuliranje sile reakcije mira ljubavi i jednakosti u svakom trenutku bilo koje vrste, će akumuliranje energiju koja nam je potrebna.  No, zbog prirode dualizma, što se više trudimo doživjeti jedino onu pozitivnu stranu, utoliko više stvaramo onu negativnu, otud reakcije i vezanosti za žudnju ili odbojnost.

U vezi sile reakcije potrebno je ponoviti da teoriju karme ne bi trebalo brkati sa takozvanom moralnom pravdom ili “nagradom i kaznom”. Termin “pravda” je dvoznačan, opasan i u njegovo ime čovječanstvu je došlo više štete nego dobroga. Teorija karme je teorija uzroka i posljedice, akcije i reakcije; riječ je o prirodnom zakonu, koji nema nikakve veze sa idejom pravde ili nagrade i kazne.

Treba razumjeti da svaki voljni čin proizvodi svoje posljedice ili rezultate. Ako ispravno djelo proizvodi dobre rezultate, a loše djelo loše, tu nije riječ o pravdi, nagradi ili kazni koju je odmjerio bilo tko ili bilo kakva sila koja prosuđuje vaše djelo, već je to u samoj njegovoj prirodi, njegov zakon. No poteškoća se javlja zato što, prema teoriji karme, efekti voljnih aktivnosti mogu da se protegnu u svome manifestiranju čak i na život posle smrti. Tu treba objasniti što je, prema  nekim duhovnim vrijednostima smrt.

Beskrajna, neograničena, kreativna životna sila koja je realizirana sa nestajanjem ega je Bog. Iskustvo koje netko ima poslije smrti “ja”, nakon gašenja ega nema tko na koga reagirati. I što tada vidim? Nigdje ne vidim “ja”, nigdje ne vidim “onaj”, “drugi”. Nigdje nisam odvojen od kozmičkog bića. Ja sam u njemu; ja sam ono. To je istinska čista vizija .
 

http://girija.info/sila-reakcije/