Ako jednog dana …nestanem…u ovim olujama…što me već danima prate…

Ako me vjetrovi odnesu i bace na neku hrid…

Znam…tamo ću ostati…

Tamo ću ostati i pustiti moru…pustit ću valovima da me dodiruju …da me… svojom pjenom... zapljuskuju…

 

 

 

Neću moći …boriti se protiv njih…jer…znam…koliko snage ima u tom vjetru…

I koliko jaka će biti bol…bol u mojim krilima…

Al…tamo ću ostati i …pustiti valovima da…okuse moju sol…sol u mojim suzama…

Pustit ću da se ta ista sol ,pomiješa sa morem…i da se svaka moja suza izgubi negdje …u tom beskrajnom prostranstvu…

 

 

Pustit ću da me … more umije...cijelu…

Da zauvijek…odnese s mene sve…sve ono što nikad nije ni bilo dio…mene…

A što sam dugo godina …nosila u sebi…na sebi…

Pustit ću da me…okupa…golu…i da tako bez trunka …svega onog što je bilo,svega …osim tvojih dodira…sačekam…bonacu…

 

 

More će tada odnijeti, sve ono što sama nisam mogla stresti sa sebe…i ostat će samo ova moja duša…i TI u njoj…

Tada ću … prepuna tebe…i samo tebe…na toj istoj hridi…zaliječiti svoja krila…

Pogledat ću u Nebo i ono će mi podariti …nježni vjetar…

Nježni vjetar kojeg ćeš ti…svojim dahom poslati …po mene…

 

 

A ja ću tada…snagom tog vjetra i ove ljubavi…što je imam…što je rođena …što je mojoj duši poklonila,dugo traženi  mir…snagom ove ljubavi što je imam za tebe…raširiti svoja krila…i…gola…do kože…uletjeti u tvoj zagrljaj…

 

 

Gola do kože…tako da …ova moja duša…osjeti tvoju…bez ijedne prepreke…i bez… ikad više… one daljine koja nas je dosad….ma koliko velika bila ipak…spajala…

 

 

Da…osjeti…i zauvijek ostane…zauvijek …tu…baš tu…uz tvoju…