Mudraci često govore učenicima da se treba osloboditi ropstva ili okova, tada se neizostavno postavlja pitanje: tko se treba osloboditi ropstva?
Da li je to nepokretan čovjek, ili onaj čiji ne govori, čije je tijelo zarobljeno, ili onaj iza rešetaka, ili onaj  čiji je um zarobljen dogmama. Da li je to osoba čija je duša lišena blaženog soka nektara, čiji se put napretka izgubio u mračnom ponoru zabluda. Da, takvi su svi uistinu u okovima. Ove okove još možemo nazvati okovi dogme, okovi vremena i okovi prostora

Nastojanje da se oslobodimo svih oblika okova naziva se sádhana, a cilj koji ga potiče jest oslobođenje .

Kako ljudi trebaju živjeti na svijetu? Jedina svrha života jest spoznaja Najvišega. Međutim, tijelo, sastavljeno od pet osnovnih čimbenika, i um, povezan s tijelom, nalaze se u ovom fizičkom svijetu. Zato ljudi trebaju živjeti tako da svoje svjetovne dužnosti ispravno izvršavaju, a da im to ne remeti glavni cilj, duhovnu praksu. Trebaju se baviti duhovnom praksom kao najvažnijim životnim poslanjem i istodobno ispunjavati sve svjetovne obaveze smatrajući da ih je sama priroda  dodijelila.

Poznato je da postoje tri vrste okova: fizički, psihički i duhovni.

Fizički su okovi, oni  koji se tiču ovog svijeta, svjetovni sazdanog od pet osnovnih čimbenika  u širem smislu tjelesni, društveni, obrazovani, ekonomski, politički itd. Sve vrsta ropstva ili okova onemogućuje  duši pristup  vlastitoj suštini i istinskoj moći.

Psihičke okove možemo nazvati poremećaje u vidu mentalnih sukoba, sumnja , zbunjenost, a također osjećaj više i niže vrijednosti. Tu spadaju i razni drugi osjećaji i stanja poput raznih  bilo izražena bilo neizražena. Kada su im osjećaji duboko povrijeđeni, ljudi nastoje ukloniti okove napuštajući društvo, a ne vide li drugog izlaza, povlače se u sebe.

Duhovni okovi se odnose na svijest pojedinca  i na duboke osjećaje boli zbog nedostizanja najviše duhovne razine. Mentalna muka zbog nemogućnosti spoznaje Paramatme jest duhovni okov. Čovjek treba odbaciti sve one činitelje koji mu u životu uzrokuju mentalnu patnju. U zabludi su oni koji misle da će teškim pokorama steći naklonosti  i milost Atme, Gurua, Sebstva u što već vjeruje Svako neprirodno ili nasilno  trapljenje štetno je za zdravlje.

Ono što ljude najviše sputava i ugrožava su  okovi ideja nametne kao dogma , koje prouzrokuju nazadovanje jer ono što su smatrali ispravnim ili dobrim zapravo se razotkrije da nije ništa drugo doli različita praznovjerja, i predrasuda. Kada im se neka ideja  počne  topiti svom svojom težinom, nađu se u teškim mukama, često pomračenim strahom, bijesom ili reagiranjem kojim pokušavaju obraniti zabludu koja se razotkriva. Kada čovjek sluša govor natopljen osjećajima i temeljen na dogmi, istodobno snažan, ritmičan i sugestivan, osjećaj mu se pobuđuju u umu. Takav um se naziva zagrijani um koji prekida suptilnu vezu između živčanih stanica i živčanih vlakana pa čovjek gubi mir, pribranost i moć rasuđivanja. Uznemireni um lako se upliće u neprimjerene ljudske  djelatnosti. Um zamućen dogmom obično se  prepoznaje žestokim govorima, riječima i reakcijama usmjerene na druge. Isto tako mnogi svjesni svojih okova  ulažu napor da se riješe svih oblika okova, no ključna je primjena mudrosti i razuma  da bi naposljetku ključ rješenja bio u svjesnom sagledavanju samog sebe.

Na mentalnoj razini se također događaju zastoji zbog okova koji sputavaju moć razlikovanja .Takvi pojedinci postaju robovi svojih misli usmjereni na kritike drugih. Sve to dovodi do mentalne  napetosti i privremene funkcionalne razdvojenosti između živčanih stanica i živčanih vlakana koja uzrokuju psihičku neravnotežu. Ljudska psihologija je takva da se čovjek, pošto neko vrijeme izvršava svjetovne obaveze, udalji od glavnog životnog cilja, ponekad tako daleko da na svoje svjetovne dužnosti počinje gledati kao na sredstvo samo-isticanja. A zbog pohlepe teži stjecanje vrlina, a to je trenutak njegova zaostajanja.  Čovjek u svojoj ludosti  pokušava dokazati vlastitu nadmoć, zamišljajući svoju prirođenu odvojenost od onoga što proziva svojim fizičkim svijetom, kojeg, u slijepom fanatizmu, ponekad  sasvim zanemaruje, smatrajući ga svojim   neprijateljem. Ipak, što više njegovo znanje napreduje, to  teže je čovjeku održati ovu odvojenost, a svi zamišljeni okovi, kojima se okružio, nestaju jedan za drugim.

Postoji još jedna podjela vezivanja koja je u yogi  poznata po elementima stvaranja zvani Sattva, Rajas i Tamas te su kvalitete ili gune, nastale iz materije (prakriti); one vežu u tijelu nepromjenjivog stanovnika tijela . Od ovih Sattva je zbog svoje čistoće svijetla i nepomućena i veže dušu dodirom zadovoljstva i znanja.  Rajas u suštini je strast i javlja se iz želje (za životom) i osjetilnih sklonosti; ona veže stanovnika tijela okovima djela. Tama postaje od neznanja i obmanjuje sve stanovnike tijela; ona veže nerazumnošću i uspavanošću. Satva  veže za zadovoljstva,  Rajas za djela, a Tamas, pomračujući znanje, veže za nerazumnost. Sattva postaje kad prevlada nad strašću i mrakom; Rajas se javlja kad prevlada nad dobrotom i mrakom; Tamas postaje čim prevlada nad dobrotom i strašću. Treba se izdići iznad triju guna.

Zato se uvijek se preporuča  yoga stanje opušteno i prirodno  u kojem  sve svoje težnje usmjerujte prema Najvišem. Dijelite s drugima čovječnost  za sve njihove boli i zadovoljstva. To čini i sama priroda, vodi svakog naprijed kroz blaženu ideaciju svih ljudskih umova, ploveći u svim smjerovima. Osjetite da je sve puno ljubavi, koje prožima svaki pojedini osjećaj ugodom i skladom. Čovjekova veličina ogleda se u njegovoj sposobnosti da prihvati teškoće zbog drugih ljudi. Obični smrtnici na taj način dostižu visine duhovnog mira. Sebe svijest donosi tjelesnu i mentalnu čistoću i vodi širenju uma i duhovnom napretku; pomaže otvaranju zlatnih vrata duhovnog postignuća. Uklanjanjem nečistoća iz uma, čini ga plodnim tlom za sádhanu. Međutim, ne donosi krepost niti oslobođenje.  Zato je ispravno rečeno: “Beskorisna pokora nikada ne vodi oslobođenju.”

Postavlja se pitanje kako , osoba može postići oslobođenje budući da ima fizičke okove, a dokle god ima fizičke okove, ima i psihičke. U vlastitim sebi nametnutim okovima/ograničenjima, neznalica se zapliće i bori  za emancipaciju. Kako netko koga vezuju psihički okovi može postići mir duha? Oslobođenje se ne postiže ulijevanjem pročišćenog maslaca  te sipanjem riže i pšenice u žrtvenu vatru. Isto tako se ne može postići održavanjem stotina puđa, postova , mantri s  nadom da će štovanje i rituali  donijeti krepost.
Što je odgovor?

Smrtna ljudska bića mogu se osloboditi samo ako sva svoja psihička nagnuća, sve svoje misaone valove, usmjere prema Najvišem Biću. Tada dinamički tok njihova uma usredotočen u jednoj točki postaje jedno s Najvišom Spoznajom, dakle izvan domašaja okova. Ograničeni mikrokozmos stapa se s Makrokozmosom; mali “ja” rastapa se u neizmjernom beskraju. Zapravo se taj mali “ja” nikada ne gubi, već postaje veliki “Ja”. Najviša Spoznaja sasvim upija pojedinačni “ja” i to stanje potpunog predavanja čovjeku donosi potpuno ispunjenje. U tom uznesenom stanju on shvaća da su milijuni pojedinačnih bića tek sičušni djelići neizmjernog Brahme, tek mjehurići u beskrajnom moru.

Kad prestane poistovjećivanje uma za nestvarno, tada bez zadrške ili prepreke nastaje savršeno razlikovanje rođeno iz jasnog opažanja stvarnog i nestvarnog, odbacuju se okovi zbunjenosti stvorene mayom. Za oslobođenog nema više promjenljivog postojanja
To je stanje spoznaje “Ja sam Brahma.” Dakle, budući da smrtni ljudi putem sádhane mogu sve svoje predati Najvišem Biću, sigurno je da mogu postići oslobođenje, mukti čak i dok su u svojem fizičkom tijelu.

Riječ mukti izvedena je iz korijena glagola muc i nastavka ktin. Mukti znači “sredstvo uklanjanja”, odnosno “temeljno sredstvo za uklanjanje okova”.
Oslobođenje se ne postiže pokorom,
žrtvenim obredima i stotinama postova;
živa bića postižu oslobođenje
kada spoznaju: “Ja sam Brahma.”
Oni koji su postigli razumijevanje  Najvišeg principa shvaćaju da okovi ili ograničenja nisu ništa drugo negoli ideja koja se nalazi u carstvu uma. Dok god postoji priroda bit će i okova/ropstva i boli, ali individua kao takva ne treba biti povezana, združena s tim.

I zato samo zbog neznanja Ti, Vrhunsko Sebstvo, smatraš da si u okovima ne-Sebstva, zato ono sâmo prolazi kroz niz rođenja i smrti. Vatra znanja upaljena razlučivanjem između  Sebstva i ne-Sabstva, proždire neznanje zajedno s njegovim posljedicama.

http://girija.info/okovi-vezivanja/