O JOS JEDNOJ GLUPOSTI

Ja ne bih mnogo o toj talijanskoj gluposti ali bih ovom prilikom htio  reči par riječi o tome kako  nas Talijani doživljavaju u kuhinji. Oni naime misle da smo mi totalne budale i ljudi koji nemamo pojma o kuhinji, da je naša hrana jednostavna, siromašna, da je sve na zaprškama i da mi na primjer ne znamo niti bakalar skuhati za Božić. Pa prema tome da nismo pravi krščani, da nismo pravi katolici. Da je riječ o notornoj gluposti neka posluži jedan primjer jedne Talijanke koja je mene propitivala o kuhanju bakalara: ja sam kupovao bakalar za Božić a ona se namjesti izazivači pa me upita: ‘’ a je li vi tučete bakalar sa macolom prije pripremanja’’ kao tobože  mi  smo tolike budale pa tučemo suhu ribu drvenom macolom da bude mekša, da čovjek pukne od smijeha. Jer vi kada i pogledate  dalmatinsku kuhinju  Dike Marhanović Radica onda ona i kaže sasvim jasno da bakalar nije potrebno tući batom  a ako ga se već hoće protući onda prethodno suhi bakalar treba  dan dva  namočiti da omekša kao što piše na stranici 67. A na istoj toj stranici kod pripremanja bakalara kao delikatese kaže da ga se ne smije tuči. Medutim ona isto tako ističe da kod  sušene ribe za zimu kao što je to slučaj sa hobotnicom  mi u pripremanju  osušene trakove  najprije protučemo   jednim drvetom  a onda  ih operemo u toploj vodi i jos močimo u hladnoj dok  ne ih ne pržimo na ulju. I u ovim slučajevima naša praksa u kuhinji je bila  prilično jasna . Međutim se Talijani smiju našim navikama, kao mi smo notorne budale za razliku od njih koji su toliki stručnjaci. Isto tako kao što im nije poznato da je bakalar za Božić moguće pripremiti i sa mlijekom . Međutim neka ovom prilikom bude o tome rečeno samo ovo.

Zlatan gavrilović kovač