Toliki ljudi misli da su utisci (dojmovi) nešto kao sjećanja ili slike. Ne, nije tako. Neki ljudi mogu se vraćati unazad u svom zemaljskom vremenu, ili se prisjećati ranijih života, ili predviđati budućnost; drugi imaju fotografsko pamćenje, no nitko ne može pamtiti sve što se ikada dogodilo. To je zato što je vrijeme drugih dimenzija, i vrijeme u svijesti sa sedam nivoa zemaljskog vremena, iluzije ega projicirane kroz um. Ako spoznate jednu dušu (vašu vlastitu svijest), znate i sve ostale, prošle, sadašnje i nadolazeće. Inače postoji beskonačno mnogo načina samoobmane. Svi oblici percepcija vanjskog svijeta nisu niti izravne niti neposredne, već ovise o čulima i o umu, stoga je važno sagledati objektivno vlastito razmišljanje koje je, kao i sve, oblik energije. Svijet je pun relativnog dobra i zla, samo za onoga koji je još uvijek žrtva neznanja, svijet postoji u vremenu i prostoru. Sve što opažamo kao vanjsko samo je naš način da održavamo identifikaciju sa egom. A to daje lažno vjerovanje u spas, opstanak. Ego nije izdajica Boga, jer za Boga je izdaja nemoguća, već ego izdaje nas, jer mu vjerujemo.
Kad iz sebe izražavamo istinu, tada vidimo i vani i unutra. Sve što gledamo tamo vani, sud je o onome što vidimo unutra. Govoriti o zlu i bijedi je besmisleno, jer oni ne postoje izvan nas samih. Stvarno dobro ne može biti djelomično; ono je za dobrobit svih. Kad je sposobnost obnavljanja nekog energetskog oblika obustavljena ili prepuštena prirodi, pamćenje se briše. Kad je vrijeme pamćenja izmiješano, čovjek poludi. Ludilo su samo pomiješane projekcije vremenskih zona. Druga ludila dolaze ljudima zbog tolikih različitih kolebanja energija, povezanih sa ranijim i budućim um modifikacijama.
Jedan razvijeni mudrac, ili Avadhuta, također drugima djeluje ludo, no u ovom slučaju Avadhuta to zna i on svjesno barata utiscima.
Ne može doći do napretka ako nema nazadovanja.
Ako postoje Božanske sile, moraju postojati i ne božanske sile, ili se smrt ne može dogoditi. Čovjek može steći vrlinu samo ako postoji i njena suprotnost. Sveukupnost znači i Dharma i Adharma, a u svim Yugama ravnoteža je nagnuta na jednu ili drugu stranu i to se naziva leela, jer se ljudska svijest treba probiti iz nestvarnih zemaljskih vremenskih zona. U prirodi uma je da postaje zasićen posljedicama svojih akcija, i biva podložan utjecajima te gubi jasnoću razlučivanja. U tom stanju prima samo utiske. A utisci imaju snagu da odmah prevladavaju našim osjetilima.
Zbog pogrešne teorije o evoluciji, nije bilo moguće pronaći kariku koja nedostaje. Mudraci su znali da je nedostajuća karika um oslobođen od prevladavajućih osobnih crta ega, ta karika premošćuje jaz. Prema tome, sva živa bića služe svrsi u planu predodređenosti. Oni koji uspiju izaći stapaju se, i sveukupnost ih može pozvati natrag da služe nekoj svrsi. Morate ići iza uma. Stvarna činjenica je da se tamo nalazi stanje iza svjesne razine, gdje nema dualnosti, znanog, znanja i sredstva znanja, itd.
80 % mudrosti je izvan dohvata govora i ne može se naučavati.
Kada je um stopljen, to je stanje spoznajno. Jezik ne može izraziti to stanje. Ono što se može poučavati mora imati početak i kraj. To je život, a on nije problematika, nije filozofija, to je misterija. Procesi evolucije, više i više kombinacije ne nalaze se u duši. Duša je ono što jest. Ti se procesi nalaze u prirodi.
Zamislite da se ovdje nalazi veliki ekran, a iza njega je predivan vrt. U ekranu se nalazi mali otvor kroz koji možemo uhvatiti djelić tog vrta. Zamislite da se otvor povećava, a time se obuhvaća sve veći dio prizora; a kada čitav ekran nestane, ne postoji ništa više između vas i vrta; vidite ga čitavog. Čovjekov um je taj ekran. Iza se nalazi čistoća veličanstvenost,, beskonačna moć duše. Kako um postaje jasniji i jasniji, čišći i čišći, više se veličanstvenosti duše očituje. Nije duša ta koja se promijenila. Promjena je nastala u ekranu.
Život ima početak i kraj, no svrha života je dosegnuti ono što je beskonačno, i neizrecivo, i može se dosegnuti samo kroz ljubav, koja je jezik srca, uz pretpostavku da u tom srcu raste mogućnost ka Jednom izvoru iza svih leela.
Nemoguće je pronaći Boga izvan nas samih.
Svijet je opterećen grijesima prošlosti, ali prošlost ne postoji. Možemo se držati prošlosti samo kroz krivicu. Zato vrijeme izgleda da ide u jednom pravcu, no uvijek nema pravca.
Naše vlastite duše pridonose čitavoj božanstvenosti koja je izvan nas. Objektivizacija je samo blijedo oponašanje onog što vidimo u sebi. Život u praksi mora biti ekvivalentan stanju čiste svijesti. Bog nije nadopuna
To sebe je najveći hram u svemiru.
irida
bglavac
