KARAKTER : GOVOR I OTPORNI KARAKTER

Govor je oblik izražavanja koji je važniji od samih izgovorenih riječi i njihovog sadržaja. Oblik izražavanja posljedica je svake biološke reakcije u čovjeku, a uzrok je njegovog psihičkoga stanja. Kako govori, kako promatra, kako pozdravlja, kako mijenja boju glasa, što kaže, kako kaže, zašto kaže, to što kaže, da li šuti, da li brblja (isprazno ponavljanje nekih riječi), da li je njegov govor jednoličan (monoton, bez točke, zareza, upitnika, uskličnika, ne promjenjenoga tonaliteta), da li se smijulji - smije svima, svemu i svačemu - sve smatra igrom - uvijek nosi masku smijeha i podsmijeha?

Otporni karaktera uvijek ostaje isti, otpor je posljedica, a uzrok je nervoza, da li će se otpor smanjiti, nestankom nervoze?Pitanje je ikad ili nikad!?

Kako ćemo prepoznati čovjeka - koji pruža otpor, a kojega nije svjestan?

Ponašanje čovjeka koji pruža otpor tipično je izraženo - vidljivo je uvijek na isti način u njegovim navikama, i to - na koji način djeluje, hoda, pravi pokrete, kako se smije - smiješka, kakav je stisak njegove ruke, govori li određeno ili je njegov govor konfuzan - zbrkan, kako govori, zašto govori, kome govori, kada govori, zbog čega i koga govori, koliki je stupanj njegove pristojnosti ili nepristojnosti, da li je miran ili agresivan, da li je dobar (pretjerano pristojan) ili strastven (vapi za ljubavlju)?

Napisano u Zagrebu, 1996., godina,..- Autor teksta : Dolores Rodin