SASTOJCI PLESNOG RITUALA:

Plesni kompletić od čipke i nekog finog materijala u čijem dodiru koža naprosto uživa

Malo nabrzinu nabačene šminke

Tablet za snimanje

Vesela pjesma koja mi se od jutra vrti po glavi

Pjesma koju obožavam, ali nikada nisam uspjela nešto sa srcem otplesati na nju

Pjesma koja me obuzme i jednostavno moram plesati

Pjesma koju volim i koja me opušta

UPUTE ZA PLESNI RITUAL:

Slušaj upute svog tijela, vrlo pažljivo! Ono će ti reći kako se želi kretati, ne nameći svoju volju! Imaj povjerenja da, ako ga poslušaš, ono što se rodi bit će lijepo. Jer danas želimo stvoriti ljepotu.

ŠTO SE DESILO?

Prvo, ovo puta tri. Ili četiri, ili pet, ne sjećam se točno. Ali pjesmica je na mene djelovala opojno, i sama sam se čudila što sam toliko vesela. Dugo sam bila u toj euforiji, no kad sam osjetila da splašnjava, red je bio da se promijeni pjesma.

 

 

Bila sam ustrajna u naumu da slušam što tijelo hoće, i vratila sam se u plesni eksperiment (moj termin za one trenutke kada svjesno isprobavam nove pokrete). Pun pogodak, vrlo brzo sam se katapultirala u plesni zanos.

 

 

In the zone, going with the flow. Ni sama nisam vjerovala što moje tijelo sve radi. U trenutku kad sam prešla crtu, kad sam htjela Brže, Više, Jače, začudo, bila sam i dovoljno svjesna da kažem, nema šanse, bilo bi dosta. Kad tijelo kaže stop, onda stop.

 

 

A ne samo da sam čula glas koji kaže Stop! i poslušala ga, već sam čula i glas koji kaže Završi! I poslušala ga. Završetak me iznenadio, tijelo me opet guralo da radim snažne pokrete, nije trebalo smiraj, sporost, tišinu. Završetak je isto bio snažan, ali je definitivno bio završetak. I više od toga. Bio je upotpunjenje.

 

 

Prekrasan osjećaj! Karto Svijeta, bolje te razumijem sada! O završetci, nikada više vas se neću bojati, posvetit ću vam jednako toliko pažnje koliko i počecima! Jer u početku je zapisano sve, s načinom kako smo započeli priču, odredili smo njen tijek. U Asevima su sadržane sve ostale Male Arkane. Sad kad bolje razmislim, razlog zašto sam imala problema sa završecima je taj što počecima nisam posvetila dovoljno pažnje.

Ako smo svjesni u fazi Asa, možemo znati točno kako će se stvari odviti… A to nekada i nije najljepša opcija…

ZAPISNIK NAKON PLESNOG RITUALA

Sve ima početak i završetak

Započela sam onako kako sam se osjećala, sa sretnom korejskom pjesmom koju sam ujutro čula. Sa nevjerojatnim guštom sam ju otplesala, valjda još i zato što sam si sastavila od dva restla koje sam nedavno kupila prekrasan plesni kompletić – baš sam bila jako sretna, ali na trećem plesanju sam osjetila da mi se lice grči i da osmijeh više nije ono što predstavlja moje unutarnje stanje.

Prebacila sam pjesmu na Night air, jednu od mojih najdražih, ali na koju nisam nikada uspjela nešto smisleno otplesati i to je bio pravi potez, jer me prebacilo u plesni eksperiment. Počela sam se osjećati bolje, življe, i opet uživati u plesu.

Slijedeća je pjesma bila jedna od meni omiljenih za ples, Jamie Woon isto, Tomorrow. I ta me pjesma iz nekog razloga nasmije i razveseli, i tu sam već radila čuda.

Blagoslovljene bile moje noge, nisam znala da sve to mogu.

I naravno, morala sam usporiti. Ali isto tako sam se osjetila dovoljno, hm, ispucanom, i bila sam spremna za završetak.

Lagana, divna, romantična pjesma, A gritos de Esperanza. Na kraju, tijelo nije puno smanjilo doživljaj, ali osjećala sam da svoju energiju prebacujem u smireno, nepomično stanje. Kretala sam se prema ne-kretanju, ali sam se poprilično kretala.

Kraj pjesme je zaista bio kraj rituala. Nikad dosad nisam uspjela tako efikasno završiti. Bravo ja. Ovaj puta sam pratila tijek energije, poštovala ono što mi je tijelo pokušavalo reći, i doživjela – potpunost. Kartu Svijeta. Počelo je, odvilo se, završilo se. Jedna prekrasna potpuna priča.

Da, naučila sam završiti. Nisam znala da je ključ završetka toliko u početku, i u sredini. Možda glupo zvuči, ali nakon što sam ovo otplesala vidim koliko lagano dolazi završetak i odvajanje ako sam potpuno prisutna u svakom trenutku priče.

Wise words to live by.