ČIME SMO NEZADOVOLJNI!!!!!

Pa ja sam htio reći par riječi oko čega smo danas nezadovoljni i to podjednako i Hrvati i Srbi i Slovenci.  Bio je potreban jedan odmak od možda nekih stotinjak godina  da bismo danas nakon tri rata shvatili da smo u bitnome nezadovolji teritorijalnom raspodjelom u okviru europske alijanske država  formirane manje više nakon Versajskoga sporazuma. Ova versajska tvorevina  je onaj okvir u kojem i dalje živimo ali smo njome  nezadovoljni. Samo da podsjetim  cijenjeno čitateljstvo

ideja da se stvori država koja bi okupljala sve ili barem većinu južnoslavenskih naroda je postojala još od prve polovice 19. vijeka, ali su joj snažan poticaj dala politička zbivanja u Austro-Ugarskoj i na Balkanskom poluotoku početkom 20. vijeka. S jedne strane je to bila austro-ugarska aneksija Bosne i Hercegovine, a s druge strane balkanski ratovi odnosno širenje teritorija Srbije i Crne Gore, koji su olakšali uvjete da se područja nastanjena Južnim Slavenima spoje u jednu širu cjelinu. Svi ti procesi su, s druge strane, postali izvor međunarodne napetosti, s obzirom da se postavilo pitanje hoće li buduća država biti novi entitet u okviru trijalistički preuređene Habsburške Monarhije ili će se stvoriti tako da se južnoslavenska područja Habsburške Monarhije otcijepe i priključe Srbiji i Crni Gori na isti način na koji je za vrijeme risorgimenta Pijemont ujedinio Italiju.

Ta je napetost s vremenom eskalirala do krize koja će dovesti do izbijanja Prvog svetskog rata. Srbija, koja se našla pod udarom Austro-Ugarske prvi put službeno iznosi stav o ujedinjenju Južnih Slavena u jednu državu kroz Nišku deklaraciju 7. decembra 1914. godine. Već ranije, manje emigrantske grupe iz južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske iznose stav o nužnosti ujedinjenja sa Srbijom, da bi se konkretno organizirale u Jugoslovenski odbor u Londonu1915. godine, kojemu je cilj, između ostalog, i sprječavanje da Italija, koja je preko Londonskog ugovora ušla u rat na strani Antante nakon pobjede za nagradu dobije južnoslavenski dio Austro-Ugarske. Nakon što je Crna Gora okupirana od strane Austro-Ugarske, u emigraciji dolazi do formiranja Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje 1917. godine.

Konkretni pregovori o ustrojstvu buduće države vođeni su direktno u dva navrata - na Krfu 1917. godine što je rezultovalo Krfskom deklaracijom i u Ženevi 1918. godine što će dovesti do Ženevskog sporazuma Istovremeno se južnoslavenski političari u Austro-Ugarskoj organiziraju u Jugoslavenski klub i eksplicitno traže da se Monarhija nakon rata preuredi tako da Južni Slaveni čine jedinstvenu državnopravnu cjelinu.

Objavljivanje Wilsonovog plan od 14 točaka i proklamiranje načela o samoodređenju naroda kao temelja poratnog svijeta je dalo dodatni poticaj za zahtjeve za stvaranjem nove države, isto kao i sve izgledniji poraz Centralnih Sila. Kada se u jesen 1918. austro-ugarska vojska počela raspadati, a srpska nakon proboja solunskog fronta počela oslobađati Srbiju i Crnu Goru, u Zagrebu se fomira Narodno vijeće koje će 29.10. 1918. formirati Državu Slovenaca,Hrvata i Srba

I taj okvir je ostao do dana današnjega bez obzira što su samostalne republike od najnovijega krvoprolića krenule svaka svojim putem. Međutim ja moram reći da smo mi na Balkanu uglavnom nezadovoljni ovom teritorijalnom raspodjelom koju niti socijalistička država nije bitno promijenila izuzev teritorija  Istre i otoka koji su pripojeni nakon oslobođenja matici  domovini. Mi smo dakle nezadovoljni jer smo i dalje stisnuti u okvirima versajske tvorevine  koja nam ne odgovara. Pri  tome ja mislim na one terirorije na koje mi polažemo pravo a danas su dijelovi sjeverne Italije i južne Austrije, također to su veliki dijelovi Mađarske sa dominantnom hrvatskom i  srpskom nacionalnom migracijom, također dijelovi Rumunije oko Temišvara sa dominantnom srpskom migracijom .......koji teritoriji predstavljaju naš  prirodan  nacionalni  prostor  kojega bi trebalo ujediniti sa maticom zemljom. Razlozi zbog kojih se nadaje  ovaj projekat jest u  našemu mišljenju da nije moguće riješiti balkanski problem  a da se ne vidi njegovo razriješenje  pored svega ostaloga i u pripojenju ovih teritorija  našim državama  kako bi se konačno osigurao stabilan i svestran razvoj cjelokupnoga Balkana  organiziranoga na načelu jedinstva cjelokupnih naroda  u samostalnim i nezavisnim državama.

Zlatan gavrilović kovač