Znaš ... u ovakvim i sličnim danima ... kad već dugo nisam osjetila toplinu tvoga tijela ... moje misli odlutaju u one dane ... dane našeg ... početka ...

 

Ti ... kao da si od prvog trena znao ... da u meni čuči ...dijete ... dijete željno neistraženog svijeta igre ...

I ... iako djeca već odavno nismo ... već odavno smo oboje odrasli ... ti si mi poput nekog dječarca ... poput onog dječarca  za kim sve djevojčice iz kvarta lude ... ti si prišao meni ... uhvatio me za ruku i ...šapnuo ...»Dođi ...pokazat ću ti svu ljepotu ,čarobnog svijeta ... igre»

O ... da ... drhtala sam ... nisam znala kud me vodiš ... al ti  drhtaji nisu bili zbog straha od  neizvjesnosti ... jer ... iz nekog možda neobjašnjivog razloga ... vjerovala sam ti ... iako sam ... tada ... tako malo znala o tebi ...

Možda zbog  ... onog nečeg  što si dodirnuo unutar mene ... onog nečeg  što si dodirnuo riječima,nježnošću ... onog nečeg što sam osjetila  ... kad sam utonula ... u tvoje naručje ...

A u tvom naručju je ... tako lijepo ... poput onog osjećaja kad se dijete odgurne od tla i u udobnoj ljuljački zanjiše ...

I kad netko u koga toliko vjeruješ ,uhvati tu ljuljačku svojim snažnim rukama i odgurne te visoko ... toliko visoko da osjetiš ... upravo onu ljepotu ... čarobnog svijeta ... igre ...

I kad u tim trenucima dok dodiruješ ... slobodu pokreta ... ne osjećaš strah ... jer znaš da te čuvaju upravo one iste nježne i ... sigurne ... ruke ...

 

                   

 

Nedostaješ mi ... u ovakvim i sličnim danima ...

Nedostaješ mi da me zanjišeš , jer nemam snage ... da se  podignem sama  ...

Jer ... samo u tvojim rukama sam sigurna ... samo u tvom naručju sam ... potpuna ...

 

Nedostaje mi ... toplina tvoga tijela ...