S.S.Doliwa

19.2.

Voli sve životinje, kao da su ti braća. Voli sve biljke, kao da su ti rodbina. Ti si naime preko svojega tijela najprisnije povezan sa svim živim bićima.

A koliko toga možeš naučiti od životinja i od biljaka!

Pogledaj na primjer stabla. O mjestu na kojem se nalaze, ovisi njihov rast i razvoj. Iz istoga sjemena u planinama izrasta potpuno drugačije stablo nego na obali mora. Usprkos te ovisnosti, stabla su puna pouzdanja i sve svoje uzdanje polažu u Božanski poredak.

Kod životinja  je već drugačije. Životinje su nestalnije i nemirnije od biljaka: one se kreću, lete, plivaju na sve strane.

Životinje međutim imaju odanost koju većina ljudi u ovome dobu nema.

Tu osobinu prepuštanja možeš na primjer promatrati kod životinja, koje se vode u klaonicu. Misliš li da one ne znaju kamo idu? Naravno da to one znaju. Ali, one se prepuštaju svojoj sudbini. Najnemirnije od svih bića je čovjek – barem na određenom stupnju svog razvoja.

On želi sve promisliti, promijeniti, poboljšati i time unosi nemir u sve što je oko njega.

Čovjek mora stići od izvanjskog do unutrašnjeg čovjeka, od maje do Deva, od svijeta do Boga.

I tko je on onda? Istinski čovjek.

Savršen, i putem svog srca u rodu sa svim živim bićima.