S.S.Doliwa

 

17.2.

 

Bio jednom neki čovjek koji je mrzio svoju ženu. Govorio joj je zle stvari, dolazio kući kada je htio, i svojoj je supruzi davao jasno do znanja da ne želi ništa znati o njoj.

Jednog dana, ona ga napusti i s nekim drugim čovjekom ode u drugi grad.

Taj čovjek je sada trebao postati sretnim, jer se oslobodio svoje „strašne“ žene.

Ali ne, on je dan i noć mislio na nju, kovao osvetu i nije nalazio mira.

Što nam kaže ova priča?

Ljudi vole da se međusobno vežu, odnosno da jedni druge prikuju uza se. Što tješnje, to bolje.

Mržnja i osveta su „idealni“ lanci, koji ih mogu čvrsto povezati tijekom nekoliko života.

Čuvaj se tih lanaca.

Ne ulazi ni u kakve veze, već stvaraj odnose prema drugim ljudima.

Razriješi i veze prema svojoj obitelji, i pretvori ih u odnose koji pojedinca ostavljaju slobodnim.

Misli uvijek na to da sve na zemlji ima svoje vrijeme i bilo kada ima svoj kraj.

Ako želiš stupati u kontakt s drugima, čini to s ljubavlju.

Ljubav daje slobodu. Ljubav tebi i drugima osigurava prostor za razvoj, koji sa svoje strane stvara slobodu.

Ako tijekom duže vremena od jutra do večeri misliš na jednu osobu, i ako te to čak i možda sprečava da ispunjavaš svoje dužnosti i radiš svoj posao, tada je jasan znak da si ovisan i vezan.

Ti nisi slobodan, i patnja će biti neizbježna.

Koristi patnju da bi se oslobodio. Iskoristi svaku teškoću kao dar i mogućnost,  da bi prepoznao vezanosti i razriješio ih.

Misli uvijek na to da si ptica, čija je bitna osobina ta što može letjeti. Lanci ti ne dopuštaju da letiš. Lanci te sprječavaju da živiš sebe.

Budi zato lak, budi ljubazan, budi slobodan i ostavljaj druge slobodnima.