S obzirom na mogućnost zlouporabe da se na Magicus portal ili na druge dostupne portale može ulogirati  tko želi bez ostavljanja svojih točnih podataka, kao i  na činjenicu da pojedinci tu mogućnost koriste u ne baš pohvalne svrhe, odnosno tu su iz razloga da bi izliječili svoje frustracije koje ne mogu izliječiti na drugačiji način osim da bezimeni izvrijeđaju osobe koje im nisu po mjeri , a naročito poštujući činjenicu da sam odavno već počašćena s time da mi je Uredništvo Magicusa dalo mogućnost da svoje tekstove objavljujem osim kao član Magicus portala,  i u kolumni Nada Landeka, i da sam većim dijelom javna ličnost, osjećam svojom obvezom obratiti vam se ovim pismom!

 

Moj život započeo je u Zagrebu, gdje sam završila i školu. Mlada sam se udala te zajedno sa suprugom nastavila život u inozemstvu gdje smo zajedno proveli kratko vrijeme, a nakon toga je on ostao raditi u Njemačkoj a ja sam se vratila u Hrvatsku i ovdje odgajala naše troje dječice koja su sada svi mahom odrasli, pošteni  i vrlo kvalitetni ljudi.  Svi su bili odlični đaci, odlikovani brojnim nagradama, uspješni u svemu što su činili,  školovali se u inozemstvu privatnim novcem, tj. novcem koji smo suprug i ja zaradili, i život bi bio gotovo savršen da nisam krenula put privatnog poduzetništva.

Ambiciozna kakva jesam,  nakon poslova u državnoj službi, Hrvatskim željeznicama i Ministarstvu financija (gdje sam iza sebe ostavila samo najbolje dojmove o čemu svjedoče prijateljstva koja traju već dvadeset i više godina)  zaposlila sam se u  privatnom poduzeću i tako je moj poduzetnički put krenuo. Iste godine kada sam se zaposlila u privatnom poduzeću, podigla sam sav ušteđeni novac sa deviznih računa mog i mog supruga i uložila u posao. Pozamašan iznos, preko 500.000 DEM gotovine, a ostatak uložen kroz godine rada,  čiji trag su dobro i debelo ispitali Odjel za pranje novca, Uskok i inspektori MUP-a a poduzevši te radnje nakon brojnih anonimnih prijava  protiv mene koje su proslijedili uvijek isti ljudi. Osobe kojima sam stala na žulj.

Naime, suočivši se sa kriminalom, nisam mogla na njega biti slijepa i poduzela sam zakonske mjere da se isti razotkrije, spriječi i sankcionira po zakonu.  Prolazile su godine, a naše državno odvjetništvo rješavalo je moje kaznene prijave  onako kako  su mogli unutar zakonskih okvira da osobe koje sam prijavila ne bi odgovarale pred zakonom, a istovremeno su morali obrađivati i kaznene prijave protiv mene, po anonimnim prijavama. Ja sam prijave koje sam predala potpisala svojim punim imenom i prezimenom, i sve što sam tada napisala, iza toga stojim i danas.

U svim postupcima koji su pokrenuti protiv mene po anonimnim prijavama sam oslobođena, a bilo ih je desetak,  a kako kod nas u Hrvatskoj, usprkos ustrajnosti pojedinaca koji vole „bacati čadžu“ i „blatiti“ vrijede PRAVOMOĆNE SUDSKE PRESUDE, to uvijek i svugdje imam pravo poreći i osporiti svaki napad i klevetu usmjerenu prema meni jer su iste laži, i isključivo osobne osvete pojedinaca (njih četvero) kojima „nisam osoba po mjeri“ odnosno kojima nije uspjelo planirano. 

Da bih svoju djecu izvela na put, i da bih nastavila posao koji sam obožavala, za vrijeme dok sam rješavala pravni spor zbog prethodno uloženog novca,  posudila sam novac privatno (koji sam u cijelosti vratila zajedno s kamatama),  u nastojanju da isti radom oplemenim, i da svojoj obitelji vratim sve  ono što sam kroz godine ulagala u posao,  a oni su se zbog mene i mog rada odricali brojnih stvari.

Moj rad nije imao zamjerki, međutim,  pravosudne odluke jesu. Naime, sud je čuvajući vrijednu nekretninu za „nekog moćnog“ tko je očigledno bio većini ljudi poznat, doslovno poduzeo mjere da se ista otme mom poduzeću, a dokaz tome su krivotvorena rješenja od strane suda, nerješavanje žalbi koje sam podnosila na donošenje rješenja i neprovođenje pravomoćnih odluka županijskog suda.

Kako je kod nas teško probiti se medijski i dokazati svoje pravo, osim što sam isto dokazala u sudskim postupcima i to u svoju korist, odlučila sam sve objaviti i u knjizi „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe“. Svatko, tko god živi u ovoj našoj državi zna da objaviti sadržaj kakav je opisan u toj knjizi može samo ili potpuni luđak ili čovjek koji sto postotno vjeruje u sebe i pravdu. Ja imam bezbroj dokaza, originalnih sudskih rješenja, koja su sva prekopirana u nekoliko primjeraka i čuvana na sigurnom, koja dokazuju ono što tvrdim.

Nikada u svojoj borbi za istinu nisam nikog napala klevečući ga, to je za mene nisko. Ako imam argumente tada se borim zakonski propisanim putem, dakle putem suda, iznoseći činjenice i argumentirajući, ako nemam takvih dokaza tada šutim. Ali uvijek sam istupala punim imenom i prezimenom i nikad se nisam skrivala iza nekog sumnjivog nicka, iza nekog trećeg,  ili se sramila bilo kojeg svog postupka.  Nemam potrebe skrivati se, jer vrlo dobro znam izaći na kraj sa onima koji me napadaju, a takvih od nešto više od 4.000.000 ljudi u Hrvatskoj, i isto toliko Hrvata izvan Hrvatske, ima svega četvero, i ja znam tko su ti ljudi i što žele postići klevetom. 

Osim na Magicusu pišem i na drugim portalima. Oni koji žele naškoditi mom ugledu, u želji da me skrenu s mog puta, čine to bezuspješno, jer se za klevetu odgovara, a niti jednog argumenta kojim bi dokazali klevete nije bilo, a sudeći prema razvoju događaja u budućnosti, neće ni biti.  Za svaku klevetu koju negdje pročitam, ja odmah reagiram jer sebi neću dozvoliti da se na meni netko iživljava, ne nakon svega proživljenog kroz protekle godine, a onaj tko kleveće unaprijed bi trebao biti svjestan svoje odgovornosti bio on anoniman ili netko, iako je za sada  nitko.

Kojekakve lažne priče, kao što je ova zadnja objava navodnog Osječanina (anonimusa), da bi bile utemeljene trebale bi biti i argumentirane, a ono što ja tvrdim i znam je da NEMA ARGUMENATA kojim bi bilo tko potvrdio svoje komentare, i upravo to je razlog da poput tsunamija takve osobe ulete u nečiji život,  započnu klevete, a tada isto tako brzo kako su došle, i nestanu, kao da ih nikad i nije bilo. Sanja387, Branko, Sayonara i Osječanin (Za ove osobe znam tko su, imenom i prezimenom, ali taj dio ću uz priložene dokaze ostaviti za nadležne institucije).

Analizirajući dotične osobe, nitko od njih nije ostavio značajan trag na Magicusu, osim što jedino što su imali reći to je bilo tih par riječi koje su „kao“ trebale naškoditi mojoj ličnosti. 

Dakle, ono što godinama nije uspjelo Uskoku, Krim policiji, Odjelu za pranje novca, Državnom odvjetništvu i svima onima koji su zbog mog pisanja o stanju u Hrvatskoj i mojih aktivnosti u borbi da raskrinkam suce koji ne obavljaju svoju dužnost u skladu sa zakonom  imali čvrste namjere i nalog da mi nešto nametnu na leđa, trebalo bi kao uspjeti nekim osobama bez imena i bez svojeg JA. Smiješno!

Naime,  u mojoj knjizi javno su objavljene sve činjenice i podaci.  Europski sud u Strasbourgu je prihvatio moju tužbu i riješio u moju korist! Prije dva tjedna objavljeno je i otvoreno pismo predsjedniku Josipoviću i Jadranki Kosor. Prije dva mjeseca isto takvo pismo na deset stranica napisala sam gospodinu ministru Karamarku, a također i prevedeno na njemački gđi Angeli Merkel, a prevedeno na engleski gdji Hilary Clinton. 

Dakle, ovi bezimenjaci su se „očešali o krivu kravu“. 

Naime, "ova krava zna mukati i ima poprilično dugačak jezik", koji je uz to čak i priznat, u zemlji i u svijetu, dakle, pismena sam, za razliku od ovih bezimenih nickova koji ne znaju niti pismeno napisati komentar, ako ga već objavljuju.

Ja sam za demokraciju, dakle, svatko ima pravo komentirati što želi, uopće se ne bunim niti protiv komentara koji se ne slažu s onim što napišem, ne bunim se niti ako me netko ne voli, (iako ne znam kako bi se mogao voljeti ili ne voljeti netko koga ne poznamo), ali nikako se ne mogu složiti sa nekim objavama koje nemaju veze sa stvarnošću, jer o tome ne postoji niti jedan jedini argument. Dapače, danas sam snimila na video priču uz argumente, kojim sam pripremila još jednu atraktivnu vijest koju  ću večeras postaviti na youtube, ali Magicus ne zamaram sa mojim borbama, koji nisu moje već naše (hrvatske), dakle, ja se borim za bolje pravosuđe, za ukidanje imuniteta sucima, za reizbor sudaca, za oporavak gospodarstva, za jačanje poduzetništva, za provođenje gospodarskih programa u Hrvatskoj i za sankcioniranje kaznenih djela.

Naravno da na tom mom putu ima puno protivnika, ali ja sam uvijek spremna suprotstaviti se protivnicima ukoliko je ta borba argumentirana, ukoliko nije,  onda je uzalud i bezvrijedno trošiti energiju na bezimene ljude.

Moj rad je vidljiv, također i rezultati tog rada, kako u poduzetništvu, tako i u književnom dijelu, pa na kraju i u duhovnom.  Nikada i nigdje se nisam trebala posramiti niti jednog niti drugog niti trećeg.  

Ne pada mi na pamet, zbog mojeg rada „igrati kako drugi sviraju“ i ne postoji „metoda zastrašivanja“ kojom bi im tako nešto uspjelo.  

Poteškoće su sastavni dio života, voljela bih upoznati nekog tko ih nije imao u svom životu, ali bitno je u svemu ostati čovjek. Svatko tko uspije sačuvati svoju osobnost i karakter i riješiti poteškoće koje mu se nađu na putu, nema se čega sramiti.

A što se tiče dotične gospode (koja očito nemaju svoj JA), imam dovoljno argumenata, živih dokaza i snage, da spriječim svaku aktivnost koja služi u svrhu mojeg omalovažavanja, a tada, kada me navedu da se branim argumentima koje imam, ne bih voljela biti na njihovom mjestu jer će imati puno više posla baveći se samim sobom!

 

Voli vas vaša Nada Landeka!

 

Čitajte me i dalje, komentirajte,  suprotstavljajte mi se ako tema nije „po mjeri“, komentirajte sve što želite, jer je ovo Portal na kojem vlada „sloboda mišljenja“, na kojem smo godinama uživali, družili se i razmjenjivali mišljenja, i tako će vjerujem i ostati, a pokušaji liječenja vlastitih psihičkih problema pojedinaca bez integriteta i bez identiteta nikada nisu uspjeli,  pa tako neće ni sada, oni kojima je to potrebno nek potraže stručnu pomoć!