Život u toksičnom svijetu, iscjeljivanje onoga što smo normalizirali

Antoine Prins

Dobrodošli u Gaiu. Tj. Terru. Pacha Mamu. Planet Zemlju. Naš dom.

Nije uvijek vidljivo golim okom. Ali široko rasprostranjeno. I izrazito koncentrirano tamo gdje dominiraju razmjer, kontrola i ekonomska optimizacija. To ne izaziva moralnu osudu, ali postavlja temeljno pitanje:

Što se događa kada se ljudski sustavi mijenjaju brže nego što se biološki sustavi mogu prilagoditi?

Ovaj članak nije optužnica protiv napretka, tehnologije ili ljudske kreativnosti. To je istraživanje onoga što se događa kada učinkovitost nadmaši koherentnost - i što to znači za tlo, prirodu, tijelo i um.

Ne pripisivati ​​krivnju. Nego učiniti vidljivim obrasce koji su postali toliko normalizirani da ih rijetko više dovodimo u pitanje.

Kemijski zasićen okoliš

Moderni svijet nije postao toksičan slučajno. Izgrađen je na kemiji - radi očuvanja, skalabilnosti, predvidljivosti i profita.

Mikroplastika se nalazi u oceanima, kišnici, zraku, ljudskim plućima, krvi, pa čak i posteljici. PFAS i druge postojane tvari jedva se razgrađuju i nakupljaju u lancima prehrane - u svemu što živi.

Spojevi koji ometaju hormone, uključujući ostatke kontracepcijskih sredstava, otkriveni su u površinskim vodama i vodi za piće, s mjerljivim učincima na reprodukciju, razvoj i ponašanje kod ljudi i životinja.

Tome se dodaju farmaceutski ostaci: antidepresivi, lijekovi protiv bolova, protuupalni lijekovi i antibiotici koji ulaze u ekosustave putem otpadnih voda. Postrojenja za pročišćavanje nikada nisu bila projektirana za njihovo uklanjanje.

Rezultat je rijetko akutno trovanje, već trajna izloženost niskim dozama.

Kronični
disruptivni

Često se zanemaruje činjenica da se sigurnosna ispitivanja i regulacija uglavnom temelje na pojedinačnim tvarima izolirano. Međutim, ljudsko tijelo nikada nije izloženo jednoj tvari odjednom, već složenim smjesama, dan za danom. Spojevi koji pojedinačno ostaju „unutar granica“ mogu poremetiti biološke sustave kada se kombiniraju.

Znanost na to upozorava već desetljećima.

Ono što nedostaje nije znanje, već sustavi koji omogućuju biologiji da nadmaši ekonomsku izvedivost.

Prerađena hrana: Prehrana bez koherentnosti

Stalno rastući udio naše prehrane sastoji se od ultra-prerađene hrane: gotovih obroka, grickalica i proizvoda dugog trajanja osmišljenih da traju dugo, jeftino koštaju i imaju privlačan okus.

Često sadrže:

• konzervansi
• emulgatori
• umjetni pojačivači okusa
• stabilizatori
• i sve više, nanočestice u premazima i ambalaži

Nanočestice se koriste za poboljšanje roka trajanja, teksture i zaštite. Zbog svoje izuzetno male veličine, mogu proći biološke barijere koje veće čestice ne mogu. Biološki su aktivne, no njihovo dugoročno ponašanje u ljudskom tijelu ostaje samo djelomično shvaćeno.

Kratkoročne studije često ne pokazuju akutnu toksičnost - što je osnova trenutnih tvrdnji o sigurnosti. Ono što uglavnom nedostaje jest uvid u cjeloživotnu izloženost mješavinama tih tvari i njihovu interakciju s upalom, hormonskom regulacijom i crijevnim mikrobiomom.

To što ljudi ovo jedu nije neznanje. To je normalizacija.

Mrtva tla, živi proizvodi

Kada govorimo o zdravoj hrani, obično gledamo samo na gotov proizvod.

Ali velik dio našeg voća i povrća dolazi s tla koja su ekološki osiromašena. Funkcioniraju samo putem sintetičkih gnojiva, pesticida i kemikalija za zaštitu usjeva - tvari koje ne ostaju na polju, već se šire vodom, zrakom i hranom.

Često se zaboravlja da tlo nije supstrat, već živi sustav. Milijarde bakterija, gljivica i mikroorganizama tvore inteligentne mreže koje osiguravaju hranjive tvari, štite biljke i stvaraju otpornu, hranjivu hranu.

Kada se ta mreža uruši, vizualno zdravi proizvodi ostaju - ali s manje mineralnog bogatstva, manje koherentnosti i manje vitalnosti.

Isto vrijedi i za životinjske proizvode. Perad, svinjetina i uzgojena riba često potječu iz sustava u kojima se antibiotici strukturno koriste za kompenzaciju intenzivnih uvjeta. Ostaci se nakupljaju - u okolišu i u našim tijelima.

Široko rasprostranjena upotreba antibiotika također je dovela do povećanja otpornosti, što neke infekcije čini medicinski težim za liječenje.

Manje je poznato da postoje alternative, poput fagoterapije - metode koja koristi bakteriofage za ciljanje bakterija bez uništavanja šireg mikrobioma. To postavlja pitanje znači li „konvencionalno“ uvijek „najbolje“ ili jednostavno „ekonomski isplativo“.

Organska poljoprivreda i paradoks savršenstva

Organska poljoprivreda s pravom dobiva na značaju. No čak i ovdje se pojavljuju sistemske kontradikcije.

Ne zato što organska poljoprivreda propada, već zato što mora djelovati unutar ekonomskog okvira izgrađenog na razmjeru, cijeni i učinkovitosti. Slobodna konkurencija i estetski standardi dovode do masovnog rasipanja hrane: zdravi proizvodi odbacuju se jer su preveliki, premali, oštećeni ili nepravilni.

Ne zato što mu nedostaju hranjive tvari. Već zato što ne izgleda tržišno.

U logičnom sustavu, lokalna hrana bez pesticida, zdrava za tlo, bila bi norma. Umjesto toga, poljoprivrednici moraju certificirati da su njihovi proizvodi čisti, dok konvencionalni proizvodi ne sadrže nikakvu naznaku tvari koje sadrže.

Što bi to učinilo za svijest - i ponašanje kupnje - ako bi jabuka bila označena kao: sadrži imazalil ?

 Ljudi kao ekološki čvor

Ljudi nisu krajnja točka zagađenja, već kanal. Ono što apsorbiramo nastavlja kružiti - kroz otpadne vode, dah, poljoprivredu i rođenje.

Izloženost toksinima ne prestaje s pojedincem. Prenatalna izloženost utječe na razvoj prije rođenja. Epigenetske prilagodbe mogu se prenositi kroz generacije.

Ono što normaliziramo, prenosimo dalje.

Toksične navike, društveno upakirane

Mnogi toksični obrasci nisu prepoznati kao toksični. Oni su društveno normalizirani, ekonomski profitabilni i kulturno ukorijenjeni.

Kava je jasan primjer. Postoje ogromne plantaže monokultura koje osiguravaju dnevnu opskrbu kofeinom. S fiziološkog stajališta, kava malo doprinosi osim stimulacije živčanog sustava. Redovita upotreba remeti san, regulaciju stresa i oporavak.

Isto vrijedi i za alkohol. Neurobiološki, alkohol je otrovna tvar - čak i u umjerenim količinama.

Šećer također igra središnju ulogu. Nije neutralna hrana, već snažna tvar za nagradu koja aktivira dopaminski sustav. Od ranog djetinjstva šećer se povezuje s utjehom, slavljem i nagradom.

Ovisnost rijetko nastaje iz slabosti. Nastaje iz ponavljanja, dostupnosti i normalizacije.

Mentalno zdravlje u disreguliranom svijetu

Istovremeno, vidimo nagli porast psihološke nelagode: anksioznosti, depresije, izgaranja, problema s koncentracijom. Dominantni odgovor je često farmakološki.

Za neke, nužno. Za mnoge, privremeno korisno. Ali rijetko se postavlja pitanje mogu li se ti simptomi odvojiti od okoline u kojoj nastaju.

Tijelo koje je kontinuirano izloženo kemijskom opterećenju, kroničnom stresu, umjetnoj svjetlosti, društvenom pritisku i preopterećenju informacijama prilagođava se ostajući u stanju pojačane budnosti. Ne neuspjeh - prilagodba.

Liječimo pojedince, dok su uzroci uglavnom sistemski.

Tempo, ekrani i oporavak od zaboravljenog

Nije samo ono što konzumiramo otrovno, već i tempo kojim živimo.

Uvijek uključen. Uvijek dostupan. Biološki, anomalija.

Ekrani nisu sami po sebi štetni. Ali stalna stimulacija održava živčani sustav reaktivnim. Dosada - nekada vrata do integracije i kreativnosti - se izbjegava.

Tamo gdje smo nekad izlazili van kad smo bili nemirni, sada posežemo za ekranom.

Ne povezati, već umrtviti.

Priroda obnavlja interocepciju : sposobnost osjećanja tijela iznutra. Donosi ritam, godišnja doba i oporavak.

Od automatizma do namjere

Ono što povezuje sve ove teme nije neznanje ili nevoljkost, već automatizam.

Velik dio onoga što jedemo, konzumiramo i prihvaćamo kao normalno događa se bez svjesnog izbora. Ne zato što ljudi to tako žele, već zato što se sustavi ponavljaju. Obrasci se ugrađuju - u tijelo, u poljoprivredu, u gospodarstva i u naš odnos s prirodom.

Dobra vijest je da upravo taj mehanizam omogućuje i promjenu.

Kada se pažnja, ponavljanje i namjera usklade, obrasci se mogu prepisati puno brže nego što se često pretpostavlja. To se odnosi na neuronske mreže u ljudskom mozgu, jednako kao i na ekosustave i načine života. Složenost ne usporava promjene - fragmentacija to čini. Nakon što se pojavi smjer, slijedi zamah.

U Le Rêve de Gaia stoga ne biramo ideale na papiru, već svjesnu jednostavnost u praksi.

Zdrava hrana ovdje nije marketinški izraz, već svakodnevni izbor. Pesticidi jednostavno ne postoje u našem svijetu - ne iz ideologije, već zato što vidimo što čine tlu, vodi, bioraznolikosti i ljudskom tijelu. Ono što ovdje raste, raste u odnosu sa svojim okolišem, a ne u suprotnosti s njim.

Naše životinje žive s prostorom, mirom i mogućnošću izražavanja prirodnog ponašanja. Ne kao luksuz, već kao osnova. A kada odlučimo jesti meso, činimo to svjesno: od životinja koje nisu uzgajane u stalnom stresu, nisu zasićene antibioticima i nisu svedene na proizvodne jedinice. To hranu čini ne samo hranjivijom, već i iskrenijom i smislenijom.

Ovo nisu velike izjave. To su svakodnevne akcije. Izbori koji pokazuju drugačiji odnos prema hrani, zemlji i životu praktički su ostvarivi - ovdje i sada.

Promjena ne mora biti spora. Degradacija našeg planeta rezultat je desetljeća ponavljanja, ali kada dovoljan broj ljudi uskladi svoju pažnju i djelovanje, u kratkom vremenu se može promijeniti više nego što se često vjeruje. Male promjene odmah doprinose poboljšanim životnim uvjetima, i za ljude i za Zemlju.

Sama priroda pokazuje koliko se brzo oporavak može dogoditi nakon što se smanji pritisak. Tlo se regenerira. Voda se pročišćava. Bioraznolikost se vraća kada se obnove prostor, mir i koherentnost.

Le Rêve de Gaia nije nacrt niti krajnja točka. To je živo područje za praksu. Mjesto gdje se vrijednosti ne objašnjavaju, već doživljavaju. Gdje postaje vidljivo da zdravlje - ljudi, životinja i krajolika - nije apstraktni ideal, već logična posljedica pažnje i koherentnosti.

Budućnost ne traži krivnju ili borbu, već smjer.

Ne moraju svi odjednom sve promijeniti. Ali svaki svjesni izbor je važan. Svaka navika koja se preoblikuje, svaki odnos s hranom, prirodom i tijelom koji se obnavlja, jača otpornost cjeline.

Ne kasnije. Ne jednog dana. Već gdje god se pažnja susreće s djelovanjem.

Odraz

Priroda nam pokazuje tko smo uistinu. Nudi nam mogućnost ponovnog povezivanja sa samom sviješću.

Kao ljudska bića, mi nismo vlasnici te svijesti, već njezini promatrači, svijesti koja postoji svugdje: u biljkama i drveću, životinjama i gljivama, u vodi koja teče rijekama i kroz naše vlastite vene, pa čak i u zraku koji udišemo.

Zato je ponovno povezivanje s prirodom toliko važno, ne samo u današnje vrijeme, već uvijek.

S ljubavlju i zahvalnošću za miran, zdrav svijet koji oblikujemo svakim malim djelovanjem u prošlosti u sadašnjosti i u budućnosti kao svjesna ljudska bića, HVALA VAM!

Antoine Prins

Suosnivač Zaklade i Akademije Le Reve de Gaia

https://prepareforchange.net/