Piše: Tanja Rudež
Foto: Bruno Konjević/Cropix
Dr. Mladen Vranić, svjetski priznat znanstvenik koji se bavi istraživanjem dijabetesa, u četvrtak je postao laureat The Canadian Medical Hall of Fame. Riječ je o organizaciji utemeljenoj 1994. godine da bi odavala počast kanadskim znanstvenicima za njihove doprinose razumijevanju i liječenju bolesti te poboljšanju zdravlja ljudi diljem svijeta.
Mladen Vranić (78), profesor fiziologije i medicine na Sveučilištu Toronto, jednom od najboljih svjetskih sveučilišta, prvi je laureat slavenskog podrijetla, a ovih dana boravio je u svom rodnom Zagrebu.
• Profesore Vranić, je li ovo vaše najveće znanstveno priznanje?
- Ovo je moje najveće znanstveno priznanje u Kanadi, no ja sam dobio mnogo međunarodnih nagrada. Među njima su svakako najvažnije Bantingova medalja i nagrada Albert Renold što ih dodjeljuje Američko udruženje za dijabetes i ja sam istodobno jedini Kanađanin i Hrvat koji je dobio ta dva priznanja. No, vrlo sam počašćen ovim novim priznanjem jer The Canadian Medical Hall of Fame ima 71 laureata, među kojima su i dvojica nobelovaca. No, svega je 30 živih laureata.
• Cijelu karijeru bavite se istraživanjem dijabetesa, a desetljećima ste profesor na Sveučilištu Toronto gdje ste otišli na poziv Charlesa Besta, suotkrivača inzulina.
- Da, na Odjelu za fiziologiju, čiji sam predstojnik bio, 1921. godine Banting i Best otkrili su inzulin, što je jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. stoljeća jer je dijabetes tipa 1 dotad bio smrtonosna bolest. Najčešće su od dijabetesa tipa 1 umirala djeca koju se pokušavalo liječiti gladovanjem. Ta su djeca unosila 500 kalorija dnevno i izgledala su poput kostura, a najčešće bi umirala do dvije godine nakon pojave bolesti.
• Ipak, problem dijabetesa tipa 1 još nije riješen?
- Od svih slučajeva dijabetesa na Zapadu, 10 posto otpada na dijabetes tipa 1, bolest koja se razlikuje od dijebetesa tipa 2. Kod dijabetesa tipa 1 stanice koje prozivode inzulin, tzv. beta stanice, umiru zbog imunološkog procesa tijekom kojega tijelo uništava vlastite stanice. Što dovodi do tog proces, nije posve poznato. Zna se, međutim, da postoji niz gena koji štite, te niz gena koji ubrzavaju tu bolest. Primjerice, dijabetes tipa 1 vrlo je rijedak u Japanu i Kini, vjerojatno zato što njihovi stanovnici imaju više zaštitnih gena.
• Koje su najvažnije spoznaje u tretmanu dijabetesa tipa 1 u zadnjih 20 godina?
- Ako se dijabetes tipa 1 liječi intenzivno, opasnosti od komplikacija poput sljepoće, srčanih tegoba, otkazivanja bubrega i amputacije noge uvelike se smanjuju. Intenzivni tretman znači da pacijenti umjesto jedne danas uzimaju do pet injekcija inzulina na dan. Pritom sami odmjeravaju njegove doze. Ako imaju veći obrok, uzet će veću količinu te smanjenu količinu inzulina za vrijeme intenzivne tjelovježbe. Moj otac je bio dijabetičar i svaki tjedan je išao na Sljeme pa bi u tom slučaju smanjio dozu inzulina na pola. Veliki napredak je i uporaba pumpica jer se uz nju ne moraju davati injekcije pet puta na dan nego se pritiskom na dugme daje veća količina inzulina.
• Puno se nade polaže u liječenje pomoću matičnih stanica iz kojih bi se proizvodile beta stanice. Što mislite o tome?
- To je budućnost u liječenju dijabetesa, ali još uvijek ne bliska. Mnogo obećava i umjetna gušterača. Riječ je o malom kompjutoru koji bilježi šećer u krvi i izlučuje inzulin prema potrebi. Ipak, najvažnije od svega jest razumjeti imunologiju, zašto tijelo uništava beta stanice. Ako se to otkrije, onda ćemo razviti cjepivo i spriječiti nastanak dijabetesa tipa 1.
• Za razliku od dijabetesa tipa 1, dijabetes tipa 2 povezuje se s modernim načinom života?
- Dijabetes tipa 2 povezan je i s genetikom i sa stilom života. Kao primjer navest ću jedno indijansko pleme u Kanadi koje živi 500 kilometara sjeverno od Toronta. Kad pogledate slike tih ljudi nakon Drugog svjetskog rata, svi su bili mršavi. Tada su lovili ribu i divlje životinje, a pritom nisu obolijevali od dijabetesa. Danas imaju aute, hrana im dolazi iz Južne Kanade, a dijabetes tipa 2 ima do 70 posto pripadnika tog plemena. To pokazuje povezanost genetičkog čimbenika sa stilom života. Kod ljudi s posebnom genetikom stil života neće dovesti do dijabetesa. Kod osjetljivih ljudi i mala promjena stila života dovodi do dijabetesa.
• Kakva je povezanost tjelovježbe i dijabetesa?
- Prije 30 godina organizirao sam u Kaliforniji na imanju obitelji Krock, vlasnika McDonald’sa, prvi simpozij o povezanosti dijabetesa i tjelovježbe. Nakon nekoliko godina epidemiolozi su pokazali da tjelovježba ne samo da ublažava simptome nego, zajedno s kontrolom ishrane, može spriječiti nastanak dijabetesa.
• Kako je stres povezan s dijabetesom?
- Time smo se puno bavili. Već dugo znamo da trajni stres kod dijabetičara pogoršava njihovo stanje. No, mi ne znamo uvijek izaziva li stres dijabetes, osim u slučaju trudnoće. Naime, žene sklone dijabetesu mogu ga dobiti tijekom trudnoće koja je stres za organizam. Nedavno smo, međutim, objavili rad koji pokazuje da prilagodba na učestali mali stres kod dijabetesa može biti korisna. To se zasad temelji samo na pokusima na životinjama.
• Kada je riječ o liječenju dijabetesa, jeste li optimist?
- Moram biti optimist jer se broj komplikacija kod dijabetičara znatno smanjio. Zasad nisam optimist kad je riječ o tome da je većina ljudi spremna promijeniti način života koji se iz Amerike proširio u Kanadu. Taj stil života podrazumijeva malo tjelovježbe i mnogo hrane, posebice u SAD-u, gdje je porcija u restoranu tri puta veća od one koja vam je potrebna.
Mladen Vranić (78), profesor fiziologije i medicine na Sveučilištu Toronto, jednom od najboljih svjetskih sveučilišta, prvi je laureat slavenskog podrijetla, a ovih dana boravio je u svom rodnom Zagrebu.
• Profesore Vranić, je li ovo vaše najveće znanstveno priznanje?
- Ovo je moje najveće znanstveno priznanje u Kanadi, no ja sam dobio mnogo međunarodnih nagrada. Među njima su svakako najvažnije Bantingova medalja i nagrada Albert Renold što ih dodjeljuje Američko udruženje za dijabetes i ja sam istodobno jedini Kanađanin i Hrvat koji je dobio ta dva priznanja. No, vrlo sam počašćen ovim novim priznanjem jer The Canadian Medical Hall of Fame ima 71 laureata, među kojima su i dvojica nobelovaca. No, svega je 30 živih laureata.
• Cijelu karijeru bavite se istraživanjem dijabetesa, a desetljećima ste profesor na Sveučilištu Toronto gdje ste otišli na poziv Charlesa Besta, suotkrivača inzulina.
- Da, na Odjelu za fiziologiju, čiji sam predstojnik bio, 1921. godine Banting i Best otkrili su inzulin, što je jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. stoljeća jer je dijabetes tipa 1 dotad bio smrtonosna bolest. Najčešće su od dijabetesa tipa 1 umirala djeca koju se pokušavalo liječiti gladovanjem. Ta su djeca unosila 500 kalorija dnevno i izgledala su poput kostura, a najčešće bi umirala do dvije godine nakon pojave bolesti.
• Ipak, problem dijabetesa tipa 1 još nije riješen?
- Od svih slučajeva dijabetesa na Zapadu, 10 posto otpada na dijabetes tipa 1, bolest koja se razlikuje od dijebetesa tipa 2. Kod dijabetesa tipa 1 stanice koje prozivode inzulin, tzv. beta stanice, umiru zbog imunološkog procesa tijekom kojega tijelo uništava vlastite stanice. Što dovodi do tog proces, nije posve poznato. Zna se, međutim, da postoji niz gena koji štite, te niz gena koji ubrzavaju tu bolest. Primjerice, dijabetes tipa 1 vrlo je rijedak u Japanu i Kini, vjerojatno zato što njihovi stanovnici imaju više zaštitnih gena.
• Koje su najvažnije spoznaje u tretmanu dijabetesa tipa 1 u zadnjih 20 godina?
- Ako se dijabetes tipa 1 liječi intenzivno, opasnosti od komplikacija poput sljepoće, srčanih tegoba, otkazivanja bubrega i amputacije noge uvelike se smanjuju. Intenzivni tretman znači da pacijenti umjesto jedne danas uzimaju do pet injekcija inzulina na dan. Pritom sami odmjeravaju njegove doze. Ako imaju veći obrok, uzet će veću količinu te smanjenu količinu inzulina za vrijeme intenzivne tjelovježbe. Moj otac je bio dijabetičar i svaki tjedan je išao na Sljeme pa bi u tom slučaju smanjio dozu inzulina na pola. Veliki napredak je i uporaba pumpica jer se uz nju ne moraju davati injekcije pet puta na dan nego se pritiskom na dugme daje veća količina inzulina. • Puno se nade polaže u liječenje pomoću matičnih stanica iz kojih bi se proizvodile beta stanice. Što mislite o tome?
- To je budućnost u liječenju dijabetesa, ali još uvijek ne bliska. Mnogo obećava i umjetna gušterača. Riječ je o malom kompjutoru koji bilježi šećer u krvi i izlučuje inzulin prema potrebi. Ipak, najvažnije od svega jest razumjeti imunologiju, zašto tijelo uništava beta stanice. Ako se to otkrije, onda ćemo razviti cjepivo i spriječiti nastanak dijabetesa tipa 1.
• Za razliku od dijabetesa tipa 1, dijabetes tipa 2 povezuje se s modernim načinom života?
- Dijabetes tipa 2 povezan je i s genetikom i sa stilom života. Kao primjer navest ću jedno indijansko pleme u Kanadi koje živi 500 kilometara sjeverno od Toronta. Kad pogledate slike tih ljudi nakon Drugog svjetskog rata, svi su bili mršavi. Tada su lovili ribu i divlje životinje, a pritom nisu obolijevali od dijabetesa. Danas imaju aute, hrana im dolazi iz Južne Kanade, a dijabetes tipa 2 ima do 70 posto pripadnika tog plemena. To pokazuje povezanost genetičkog čimbenika sa stilom života. Kod ljudi s posebnom genetikom stil života neće dovesti do dijabetesa. Kod osjetljivih ljudi i mala promjena stila života dovodi do dijabetesa.
• Kakva je povezanost tjelovježbe i dijabetesa?
- Prije 30 godina organizirao sam u Kaliforniji na imanju obitelji Krock, vlasnika McDonald’sa, prvi simpozij o povezanosti dijabetesa i tjelovježbe. Nakon nekoliko godina epidemiolozi su pokazali da tjelovježba ne samo da ublažava simptome nego, zajedno s kontrolom ishrane, može spriječiti nastanak dijabetesa.
• Kako je stres povezan s dijabetesom?
- Time smo se puno bavili. Već dugo znamo da trajni stres kod dijabetičara pogoršava njihovo stanje. No, mi ne znamo uvijek izaziva li stres dijabetes, osim u slučaju trudnoće. Naime, žene sklone dijabetesu mogu ga dobiti tijekom trudnoće koja je stres za organizam. Nedavno smo, međutim, objavili rad koji pokazuje da prilagodba na učestali mali stres kod dijabetesa može biti korisna. To se zasad temelji samo na pokusima na životinjama.
• Kada je riječ o liječenju dijabetesa, jeste li optimist?
- Moram biti optimist jer se broj komplikacija kod dijabetičara znatno smanjio. Zasad nisam optimist kad je riječ o tome da je većina ljudi spremna promijeniti način života koji se iz Amerike proširio u Kanadu. Taj stil života podrazumijeva malo tjelovježbe i mnogo hrane, posebice u SAD-u, gdje je porcija u restoranu tri puta veća od one koja vam je potrebna.
| Više od 280 znanstvenih radova Mladen Vranić rođen je u Zagrebu 1930. godine. Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a zatim otišao na postdokorat na Sveučilište Toronto. Objavio je više od 280 znanstvenih radova citiranih više od 7500 puta. Dobitnik je niza prestižnih međunarodnih priznanja, uključujući i dva najvažnija priznanja za istraživanje dijabetesa, Bantingove medalje i nagrade Albert Renold. Počasni je doktor glasovitog Karolinska instituta u Švedskoj, redoviti član Kanadske akademije znanosti, dopisni član HAZU te gostujući profesor Sveučilišta u Zagrebu. - Već 40 godina surađujem s odličnim centrom ‘Vuk Vrhovec’, isprva s profesorima Škrabalom i Granićem, sada s prof. Metelkom i prof. Aganovićem, a uz podršku dekanice Čikeš - rekao je prof. Vranić, oženjen i otac tri kćeri. |
irida
bglavac
