Tajni kult češera

Jedan od bitnijih simbola drevnih civilizacija je ‘pinea’, odnosno, češer. Nalazimo ga, poput Cvijeta života ili Feniksa, u gotovo svim dijelovima svijeta, neovisno jesu određene civilizacije imale međusobne kontakte. Kršćani su u prošlosti te češere prozivali ‘poganskom simbolikom’, no zašto su onda zdušno prigrlili ‘Fontana della Pigna’ (Češerovu fontanu) koja se danas nalazi u Vatikanu iako je nekada krasila Panteon pored Izidinog hrama? I što to točno taj mistični češer označava?

Odgovor na ovo pitanje nije previše tajnovit. Endokrina žlijezda veličine prosječnog graška bila je fascinacija drevnih kirurga, a isto tako i škola misterija i duhovnih praksi. Pinealna (češerska) žlijezda nalazi se u geometrijskom središtu mozga, šuplja je i ispunjena vodenastom tekućinom, te ‘pluta’ u najvećoj količini krvi od svih organa izuzev bubrega. Iz nekog razloga nije adekvatno zaštićena pa se na njoj nakupljaju mineralni talozi, te se okoštava, najviše učinkom fluora.

Kroz povijest je posebna pažnja usmjerena upravo ovoj žlijezdi, i to putem monumentalnih spomenika zbog kojih se otvoreno sumnja na postojanje ‘Kulta češera’. Kako mnogi veliki filozofi (Platon, Pitagora, Descartes) pišu o ovoj žlijezdi, te je često opisuju kao jedinu fizikalnu značajku čovjeka koja nas veže uz duhovno, samim time dobivamo i teoretski značaj. Gdje se statue češera nalaze?

Osim u Vatikanu možemo ih vidjeti i na palcu kipa boga Dioniza, kao ornament na jednoj meksičkoj piramidi, na štapovima Ozirisa, Dioniza i Bakhoa sa zmijama ispod češera, na Papinom obrednom štapu i kao prikaz babilonskog boga Tamuza koji ga uvijek drži u ruci. Zmije označavaju ‘kundalini energiju’ (evolutivna energija i dolazi iz baze života, Zemlje) dok je češer normalan i kod Bude, Šive, Tutankamona i ostalih mističnih vođa. Quetzalcoatl u Teotihuacanu također izgleda kao češer, a brojne druge tradicije sve simboliziraju putem simbola ‘Trećeg oka’ koje se nalazi na području ćela gdje je smještena epifiza.

Postoje simboli epifize ranijih razdoblja poput recimo kamena. Od sumerske ‘Prvobitne gore’, do egipatskog ‘Benbena’ (kojeg okružuju dvije kundalini zmije i Feniks, odnosno, Bennu, a sve riječi dolaze iz korijena Bn – uzdizati se), Šivinog lingama, grčkog omfalosa i rimskog betila, prikaz epifize je prvotno simbolički skrivan, ne zbog zavjere već zbog tajnih praksi Škola misterija. Svi ti nazivi najčešće u korijenu riječi ili značaju predstavljaju ‘Axis mundi’, središte nastanka i uzdizanje na više razine svijesti. Zanimljiva je činjenica kako su ti kameni temeljci učestalo stilizirani u oblik češera što sprječava svaku veću sumnju u simbolički značaj.

Osim konkretne materijalne simbolike, epifizu okružuje i filozofska pozadina. Platon je tako tvrdio da proučavanje brojeva može potaknuti organ u mozgu nazivan ‘okom mudrosti’, te se kroz matematiku ‘pročišćuje i prosvjetljuje određeni organ, vredniji od deset tisuća tjelesnih očiju, budući da istina samo kroza nj postane vidljiva’ (Republika, VII. knjiga). Descartes ju je opisivao kao ‘prebivalište čovjekova duha’.

Manly P. Hall, jedan od najpoznatijih masonskih teoretičara, čitavu masoneriju opisuje kao ‘lov na prosvjetljenje’. Po njegovom mišljenju pokret je nastao slijedeći egipatske tradicije, a 33 stupnja u Škotskom obredu simboliziraju 33 kralješka u kralježnici. Ispunjeni zadatci prilikom inicijacije na svaki viši stupanj označavaju ‘vatru kundalini energije u organizmu’ dok je tzv. Illuminati (Prosvijetljeni) stupanj doseg do epifize, konačnog dolaska kroz hipofizu (Izidu) do Horusovog trećeg oka (pineala) s Hiramovim otvaranjem čakri i prelaskom u duhovni svijet.

Aktivaciju epifize naziva ‘posjedom mističnog Kamena mudraca’, otvaranjem duhovnog organa i jedinom sponom između čovjeka i Boga. Ističe Rozenkrojcere koji su proučavali žlijezdu i njezine izlučevine tražeći ‘duhovnu molekulu’. Rudolph Steiner dodaje i legendu o Svetom gralu, kaležu ispunjenom vodama života, kao spomenu simbolike pinealne žlijezde. ‘Kozmičko jaje’ se također može svrstati u odabir, a Hall je označio i simbol jednoroga kao prosvijetljenog inicijata u tajna društva.

Dakle, kao zaključak možemo navesti činjenicu da su tajna društva i tradicije stoljećima promovirali i potajno održavali kult češera. Time su davali počast epifizi iz više razloga – koje ćemo detaljnije obraditi u sljedećem blogu pod nazivom Epifiza – Neposredni pristup Matrici (3) >>> Znanstvene studije i ‘sveta žlijezda’

http://blog.vecernji.hr/ratko-martinovic/2012/10/05/epifiza-neposredni-pristup-matrici-2/