|
||||||
Zbog privlačnosti gljiva i njihove potencijalne opasnosti, ljudi su odavna pokušavali naći pouzdan način raspoznavanja jestivih od otrovnih gljiva, no do danas takva metoda nije pronađena. Uzrok otrovanja gljivama je najčešće upravo zamjena jestivih sa otrovnom vrstom. No do otrovanja može doći i ako se jedu inače jestive, ali nepravilno čuvane ili naknadno pokvarene gljive. U članku mr.sc. Marine Kuzman iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, saznat ćete nešto više osnovnim značajkama otrovanja gljivama i što učiniti ako postoji sumnja da se konzumirala opasna gljiva. | ||||||
Svake se jeseni u liječničkim ambulantama ponavlja ista slika - pomoć traži posebna vrsta pacijenata, ponekad brojčano nadmašujući sve ostale hitne slučajeve. To su žrtve otrovanja gljivama. Ugoda šetanja u prirodi, traženje novih izvora hrane, povećana medijska popularnost tih aromatičnih, besplatnih i ukusnih šumskih plodova, mame i one neiskusnije da se okušaju u gljivarenju. No osim jestivih su među gljivama brojne i nejestive, zdravstveno neopasne vrste, ali isto tako i otrovne gljive čiji toksini mogu uzrokovati ponekad vrlo teška otrovanja. Stoga se pri sakupljanju gljiva nikada ne smije zaboraviti mogućnost opasnih zabuna. Nije pretjerana tvrdnja da samo jedna smrtno otrovna zelena pupavka ili koja njena srodnica, mogu usmrtiti čitavu obitelj. |
||||||
Općenite značajke otrovanja gljivama |
||||||
Otrovanja gljivama imaju općenite značajke bolesti uzokovanih uzimanjem hrane. Mogu se pojavljivati kao izolirani slučajevi, ili, što je češće, epidemijski u svih koji su jeli određenu hranu. Kako otrovne gljive sadrže različite toksične tvari s vrlo raznolikom kemijskom strukturom, kliničke slike otrovanja se mogu različito očitovati. Težina otrovanja ovisi i o značajkama osobe (naročito su ugrožena djeca i starije osobe) te o o količini pojedenih gljiva. Godišnje se u bolnicama Hrvatske zbog otrovanja gljivama liječi preko stotinu osoba, podjednako žena i muškaraca. |
||||||
Otrovanja s kratkom inkubacijom (lakša otrovanja) |
||||||
Lakša otrovanja s kratkim inkubacijskim razdobljem uzrokuje mnogo vrsta gljiva. U većini slučajeva takva otrovanja, mada ponekad s dramatičnom kliničkom slikom, imaju povoljan ishod bez komplikacija i posljedičnih organskih oštećenja. Ovisno o vrsti gljiva, odnosno toksina, otrovanje je karakterizirano različitim simptomima. |
||||||
Niz gljiva iz roda Psylocybe, Panaeolus i dr., koje koje sadrže psilocibin i psilocin uzrokuju psihotropni ili halucinogeni tip otrovanja s halucinacijama i nekontroliranim ponašanjem. Kako otrovanje uzrokuju halucinogene tvari, klinička slika podsjeća na simptome kod uzimanja halucinogena (npr. LSD). U nekim krajevima Meksika halucinogene gljive se ritualno upotrebljavaju pri različitim obredima. Otrovanje se očituje na nekoliko organskih sustava. Želučano-crijevne smetnje su mučnina, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev, poremećaji neurovegetativnog sustava glavobolja, vrtoglavica, opća slabost i smetnje ravnoteže. Psihička rekacija može biti kao i kod halucinogenih droga izrazito pozitivna te bolesnik ima osjećaj sreće, slobode, nadljudskih sposobnosti, halucinacije vida i sluha, priviđenja, i dr., ili neugodni negativni doživljaj s dominacijom potištenosti, depresije i osjećaja nesreće. U nekim slučajevima se može razviti do delirija. Otrovanje završava potpunim besvjesnim stanjem, ali je prognoza uz hitnu liječničku pomoć povoljna. Simptomi se povlače za 6-12 sati. Kod tog su tipa otrovanja zabilježene kao i kod uzimanja LSD-a i mogućnosti flash-back djelovanja, tj. u pojedinim se slučajevima može i nakon dužeg razdoblja pojaviti snažna bilo pozitivna bilo negativna reakcija i bez ponovnog uzimanja halucinogene tvari. |
||||||
Pojedine gljive iz roda Coprinus kao primjerice jajasta gnojištarka sadrže derivat ciklopropanona nazvan koprin koji je sličan disulfiramu tj. antabusu, lijeku koji se primjenjuje u liječenju kroničnih alkoholičara. Te gljive uzrokuje koprinski ili antabusni sindrom otrovanja, nalik na reakciju nepodnošljivosti alkohola kod uzimanja antabusa. Naime ukoliko se prije jela, za vrijeme jela ili do 24 sata nakon uzimanja gljiva pije alkohol, već za nekoliko minuta se pojavljuju simptomi koprinskog sindroma. Javlja se osjećaj topline, crvenilo lica i vrata, glavobolja, parestezije, vrtoglavica, mučnina i tipičan metalni okus u ustima, u nekih povraćanje i proljev. Najnovija istraživanja pokazuju da i općepoznate "neopasne" gljive kao kovara i kijačasta grlašica u nekih ljudi mogu izazvati sindrom tog otrovanja. |
||||||
Otrovanja s duljom inkubacijom (teška otrovanja) |
||||||
Kliničke slike otrovanja s duljom inkubacijom (6-24 sata) su u pravilu vrlo teške i karakterizirane bifazičnim tijekom. |
||||||
Kod orelaninskog sindroma teškog otrovanja, dolazi do poremećaja funkcije bubrega nakon vrlo dugog inkubacijskog razdoblja i faze latencije. Uzrokuje ga crvenjača, a sumnja se da ga mogu uzrokovati i druge koprenke. Kako je orelanin termostabilan toksin, gljive su otrovne i nakon kuhanja ili pečenja. Otrovanje se također očituje u dvije faze. Prvi se znakovi javljaju od nekoliko sati do nekoliko (čak do 20) dana nakon konzumacije gljiva, kao povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, znojenje, suhoća usta. Nakon toga slijedi razdoblje mirovanja koje može trajati i do dva tjedna. U drugoj fazi dolazi do zatajenja bubrega i teškog oštećenja bubrežne funkcije. |
||||||
Što je važno? |
||||||
Valja upozoriti da čak i inače jestive gljive mogu izazvati simptome lakšeg ili težeg otrovanja ako se dugo drže u najlonskoj vrećici, ili podgrijavaju (što pogoduje razvoju bakterija). Pri pripremanju sirovih gljiva (na pr. na salatu) također valja biti osobito oprezan, jer neke vrste ako nisu kuhane ili pečene takođe mogu izazvati teške sindrome otrovanja. |
||||||
Liječenje |
||||||
U slučaju otrovanja nužna je liječnička pomoć, te je ne oklijevajte potražiti pri prvim znakovima za koje sumnjate da bi mogli biti posljedica konzumacije gljiva. Bolesnika je potrebno hospitaizirati, čim prije isprazniti želudac i crijeva te u svim slučajevima nadoknađivati tekućinu i elektrolite. Specifično neutraliziranje djelovanja toksina nije moguće. Pomno se prati funkcija jetre i bubrega te u slučaju potrebe provodi dijaliza, a u vrlo ozbiljnim slučajevima i plazmafereza. Psihotične reakcije i neuralgijske smetnje zahtijevaju posebno zbrinjavanje. |
||||||
Literatura: |
||||||
1. Božac R. Gljive, morfologija, sistematika, toksikologija; Zagreb: GZH, 1995. |
||||||
Mr.sc. Marina Kuzman dr.med. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb |
||||||
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
15672
OD 14.01.2018.PUTA