„Onaj koji je izrađen od gline i ukrašen zlatom.“

„Čak ni najbolji umjetnik ne može ga naslikati.“

„Onaj koji je zatvoren u Buddhinoj Dvorani.“

„On nije Buddha.“

„Tvoje ime je Yecho.“

„Sasušeno strugalo blata s cipela.“

„Pogledaj kako se istočne planine kreću preko valova.“

„Bambusov gaj u podnožju brda Chang-lin.“

„Kilogram i pol lana.“

„Usta su vrata zakletve.“

„Gle, valovi se valjaju preko visoravni.“

„Pogledaj tronogog magarca kako ide šepajući.“

„Trska je izrasla kroz nogu.“

„Evo, ide čovjek s razdrljenim prsima i razgolićenim nogama.“

Mogu li se zen učitelji koji daju takve primjedbe smatrati ozbiljnima i žele li oni stvarno prosvjetljenje svojih učenika? Cilj im je bio učiniti um učenika usuglašen sa umom učitelja kad je dotični izgovarao te riječi. Kad je to postignuto, svaki od ovih odgovora pojavljuje se u sasvim drugom svjetlu. Zen nikada ne troši vrijeme ili riječi na objašnjavanje jer je praktičan i izravno konkretan, njegove značajke su prirodnost, sloboda od umjetnih tvorevina, originalnost i izražavanje samog života.

Evo još ilustracija iz života zen učitelja i učenika:

Seihei (845.-919.) upita Suibia: „Koje je temeljno načelo budizma?“ „Čekaj,“ reče Suibi, „reći ću ti kad nikoga ne bude u blizini.“

Nakon nekog vremena Seihei ponovi svoj zahtjev, govoreći: „Sada nema nikoga ovdje; molim te, prosvijetli me!“

Sišavši sa stolice, Suibi odvede gorljivog ispitivača u bambusov gaj, no ne reče išta. Kad potonji poče navaljivati da mu odgovori, Suibi prošapta: „Kako su visoki ovi bambusi! A kako niski oni tamo!“

Joshu (778.-897.) jednom upita novog redovnika: „Jesi li bio ovdje ikad prije?“ Redovnik odgovori: „Da, gospodine, jesam.“ Nato učitelj reče: „Uzmi šalicu čaja.“

Kasnije, drugi redovnik dođe i ovaj mu uputi isti pitanje: „Jesi li bio ovdje ikad prije?“ Ovaj put je odgovor bio suprotan: „Nisam ikad bio ovdje, gospodine.“

Stari učitelj, međutim, odgovori isto kao prije: „Uzmi šalicu čaja.“ Nakon toga, redovnik koji je vodio samostan, Inju, upita učitelja: „Kako to da jednako nudiš šalicu čaja bez obzira na to što redovnik odgovori?“

Stari učitelj uzvikne: „O, Inju!“ i ovaj se smjesta odazove: „Da, učitelju?“ Nato Joshu reče: „Uzmi šalicu čaja.“

Je li ovakav zen previše praktičan, previše običan? Ovisi.

Mirisni štapić izgara na stolu – da li je to beznačajna stvar? Potres ruši Velebit? Je li to veliki događaj? Da, tako dugo dok postoji pojam prostora. Zen bi smjesta odgovorio: „S izgaranjem štapića čitava triloka izgara. U Joshuovoj šalici plešu morske sirene.“ Sve dok je čovjek svjestan prostora i vremena, zen se drži na pristojnoj udaljenosti.

Za kraj, još jedan zen dragulj: Shuzan (926.-992.) jednom je pred učenicima podigao svoj shippe (bambusov štap omotan ratanom) i izjavio: „Nazovete li ovo shippe, tad tvrdite; ne nazovete li ovo shippe, tad negirate. Sad nemojte ni tvrditi ni negirati, i kako biste to nazvali? Recite, recite!“ Jedan od učenika istupi iz redova, uzme štap od učitelja, i slomivši ga napola, uzvikne: „Što je ovo?“

Razlog zašto je zen tako žestok u svom napadu na logiku jest taj da je logika prožela naš život do te mjere da je većina nas zaključila da je logika život i da bez nje on nema smisla. Zen želi pokazati da živimo psihološki ili biološki, a ne logički. Drugim riječima, zen želi živjeti iznutra, on teži očuvanju životnosti, čovjekove urođene slobode i cjelovitosti tvog bića. Da stvaramo vlastita pravila, stoga otuda nelogične, možda bolje reći, nadlogične izjave zena.

 

Video: Search Him out in Secret (Potraži ga u tajni)