Autizam može biti poput maglovitog predjela, gdje se često osjećamo kao da gledamo u kišnog čovjeka - netko tko može izgledati drugačije, tko komunicira na svoj način i tko živi u vlastitom svijetu. Kao otac visokofunkcionalnog djeteta s autizmom, često se pitam zašto se ovaj pojam koristi. Smatram da to ne opisuje ono što stvarno jesu i osjećaju .

Neki dan sam razmišljao o tome kakav je njegov pogled na svijet. Čini se da on živi u nekoj drugoj dimenziji, gdje su jednostavni aspekti našeg svakodnevnog života, poput odijevanja, potpuno nebitni. Njegove potrebe su tako različite – on vapi za jednostavnim, a ipak izuzetnim stvarima u životu. Njegove misli često se kreću isključivo u područjima koja njemu znače, bez straha ili zabrinutosti koja nas često opterećuje.

Empatija koju posjeduje izuzetno je razvijena - osjeća ono što mi osjećamo. Bilo da je tuga, nervoza ili strah, on ih prepoznaje i osjeća. No istovremeno, u njemu ne postoji mržnja, zavist ili bilo kakva negativna emocija. To je nevjerojatno osvježavajuće. U svom svijetu, on je poput umjetnika koji stvara ljepotu u svakom trenutku, dok mi često postanemo zarobljenici onoga što smo naučili o normalnosti.

Ono što me najviše fascinira je njegova sposobnost s brojevima i jezicima. Bez obzira na to koliko se njegovi pogledi razlikuju od naših, on pokazuje visoku funkcionalnost u području koje ja ne mogu ni zamisliti. Njegova dimenzija svijesti možda jest drugačija, ali tu se skriva jedinstvena ljepota.

Možda se mi, kao društvo, često zatvorimo u vlastite percepcije svijeta. Što ako su djeca s autizmom zapravo ta koja prkose normama, živeći u svijetu punom ljubavi i nježnosti? Važno je pridavati pažnju tim različitim perspektivama i otvoriti se ideji da postoji mnogo načina kako razumjeti i iskusiti život. Kroz ljubav i komunikaciju, možemo svi zajedno razvijati svijest i preispitivati svoje vlastite stavove.Možda bi više otvorenosti i prihvaćanja njihovog načina doživljavanja stvarnosti moglo obogatiti i naš život, omogućujući nam da vidimo ljepotu u jednostavnim stvarima, da se povežemo na dubljem emocionalnom nivou, i da cijenimo različitost kao dar.

U konačnici, pozivam vas da pogledate u taj čarobni svijet, da otkrijete ljepotu koja se krije u različitostima i da shvatite kako svi imamo nešto vrijedno za ponuditi jedni drugima. Svijet je često prepun buke i distrakcija koje nas mogu odvratiti od suštine. No, uz dijete s autizmom naučio sam cijeniti male stvari.Moj sin me naučio strpljenju, prihvaćanju i poniznosti. Njegova sposobnost da voli bez predrasuda otkrila mi je kako je ljubav najvažnija. U svakom pogledu, u svakom osmijehu, njegovo srce pokazuje istinsku vrijednost ljudskih odnosa.

Matija Gerić

Preneseno s mojega bloga Ouroboros-Spoj Uma I Srca