Zmijski svijet II

 

Povijest liječenja:

Liječenjem zmijskih ujeda čovjek se bavio oduvijek. Stari egipatski papirusi govore o ujedima otrovnih životinja pa tako i zmija.
To je područje zanimalo i Grke kao i Nikandra koji je napisao prvo toksinološko dijelo.
Dioskorid porijeklom Grk, liječnik u Neronovoj vojsci napisao je knjigu o otrovima Liber de venenis u kojem također opisuje otrovne životinje.
Ti spisi su se upotrebljavali kroz čitav srednji vijek sve do renesanse

Stari Grci i otrov i lijek su nazivali istim imenom, "farmakon". Svojedobno su komponente iz zmijskih otrova bile izvorište sada svuda prisutnih ACE inhibitora, a izgleda da se opet možemo referirati na zmije. Naime, otrov australske zmije taipan (Oxyuranus scuttelatus) mogao bi biti temelj nove generacije lijekova za ljude. Nije riječ o makar kakvoj zmiji i makar kakvom otrovu - to je najsmrtonosniji zmijski otrov na svijetu! Prema riječima Liam St Pierre, istraživača sa Queensland University of Technology protein koji izaziva zgrušavanje krvi iz otrova zmije taipan može se koristiti za brzo zaustavljanje jakog krvarenja za vrijeme hirurgije krvnih žila ili teških ozljeda. Taj otrov sadržava jak koagulans, faktor X koji može zaustaviti protok krvi unutar par sekundi.
"Australske zmije imaju otrov s dvostrukim djelovanjem" izjavio je St Pierre. "Prvo, ulaz otrova izaziva brzo, masovno zgrušavanje krvi, a odmah nakon toga slijedi paraliza koja je rezultat drugog otrova taipan zmija, neurotoksina koji žrtvu čini nepokretnom i ubija". Po riječima St Pierra, sisavci i zmije prirodno proizvode malene količine faktora X u njihovim jetrama. "Međutim, zmije luče stabilniji i brzodjelujući oblik faktora X u svoj otrov" izjavio je. Taipan zmije su razvile mogućnost masovnog uštrcavanja fatalnih doza faktora X.
Australske zmije su poznate kao zmije s najjačim otrovima, a u Australiji zmija otrovnica ima više nego zmija neotrovnica. Dr. St Pierre istražuje otrove nekoliko australskih zmija i smatra da su zmijski otrovi i dan danas veliki, neiskorišteni izvori potencijalnih lijekova. Drži da će detaljno istraživanje svih komponenata otrova svih australskih zmija sigurno iznjedriti tvari koje će prije ili kasnije postati moćni lijekovi.

Era protuotrova

Francuz Albert Calmete je prije oko 100 godina dokazao da je moguće imunizirati životinju protiv zmijskog otrova i učiniti je otpornom na njega i time je počela era moderne protuotrovne seroterapije. On je priredio prvi protuotrovni serum i dokazao da bilo koji imunizirajući životinjski serum može spasiti i drugu životinju od ugriza iste zmije. Serumi se obično priređuju hiperimunizacijom konja. Tako je antivenin za otrov čegrtuša derivat konjskog seruma. Postupak imunizacije započinje s injektiranjem malih doza otrova u životinju, koje se progresivno povećavaju kako jača obrambeni sustav životinje. Uzorci krvi za pripremanje seruma uzimaju se nekoliko dana nakon injekcije završnih doza otrova koje se ubrizgavaju u životinju kad već stekne hiperimunost (2-3 puta na mjesec). Danas se priređuju polivalentni serumi koji neutraliziraju više vrsta toksina. Oni su veoma važni za krajeve gdje na malom prostoru postoji velik broj različitih vrsta otrovnih zmija. Pokušava se unaprijediti terapija liječenja otrova serumima tako da se pročišćavaju protutijela i poboljšava obrambena moć seruma protuotrovnog djelovanja. Animalni serumi sadržavaju brojna protutijela za proteine koji su različiti od onih u otrovu. Zato se pročišćavaju protutijela da bi se specifično spojila s proteinima otrova i time povečala učinkovitost samog protuotrova.
Kako je zmijski otrov proteinskog sastava, mnogi od sastavnih proteina djeluju specifično na razne biološke funkcije od životne važnosti, kao što su koagulacija krvi, regulacija tlaka, prijenos živčanog ili mišićnog impulsa… Tako je otkrivena njihova važna uloga u farmaceutskoj industriji i pokazalo se da neke komponente, izolirane iz otrova, imaju velike farmakološke mogućnosti, što je dovelo do otkrića važnih lijekova. Otrov kobre djeluje kao analgetik kod neurologija trigeminusa i kod karcinoma. Njime se nekoliko puta uspio sniziti povišeni krvni tlak kod hipertenzije i ublažiti bol kod angine pectoris. Kod plućne tuberkuloze postignuto je sniženje temperature i opće poboljšanje stanja organizma. Venomi su se pokazali uspješnima i u oftalmologiji (kod iritisa npr.). Otrov australske tigraste zmije, Notechus scutatus, ima dobra lokalnohemolitička svojstva, pa se primjenjuje kao lijek kod hemofilije i hemoragije. Kod vazomotornih rinitisa davali su se otrovi u obliku masti za utiranje u kožu nadlaktice (perkutana metoda). Otrov može biti koristan i u liječenju virusnih infekcija i neuroloških poremećaja, ali tvari odgovorne za takve učinke još nisu poznate i istražene. Venomi umanjuju učinak adrenalina, a pojačavaju učinak pilokarpina.

Nadalje, u otrovima gujavica i jamničarki nađen je FAKTOR RASTA ŽIVACA.
To je protein koji posjeduje veliku snagu kontroliranja rasta živčanih stanica – što mnogi naučnici smatraju spas za sve veći broj oboljelih os Alzhjmerove bolesti.
Inače, zmijski otrovi sadrže velike količine cinka i bakra, kao i tragove drugih metala.
Postoji mišljenje da metali u otrovu inhibiraju djelovanje nekih enzima i tako štite zmije od vlastitog otrova.

Izmuzivanje zmija

Zmijski otrov se sakuplja ručno tako što čovjek drži zmiju i sili je da grize rub petrijeve zdjelice, koja mora biti obložena parafinskim filmom. Ova tanka membrana daje životinji osječaj kontakta. Otrov se skladišti ili suh ili u tekućem dušiku, a otrov na sobnoj temperaturi gubi virulenciju.

Sljedeći korak je aktivna imunizacija konja sa subletalnim dozama lijeka. Konju se ubrizgava od 1 do sto subletalnih doza i postepeno se povećava dok ne podnese tri do četiri letalne doze. Zatim se konju uzima krv i odvoji se krvna plazma, a korpuskularni elementi se vraćaju životinji.
Imunizacija životinje je vrlo osjetljiv postupak, zato jer otrov u organizmu ne djeluje samo kao antigen već i kao toksin koji uništava vitalne organe. Prikupljeni serum se purificira, čime se nastoji ukloniti sve imunološki neaktivne proteine. Time se smanjuje alergenska reakcija na protuotrov. Sinteza imunoglobulina se odvija u imunoctoma limfnog tkiva. Antitijela su skupina strukturno istih formula pod zajedničkim nazivom imunoglobulini. To su životinjski proteini koji imaju određenu aktivnost antitijela.
Najprikladniji put u istraživanju strukture imunoglobulina pokazao se u cijepanju molekule na manje jedinice. Imunoglobulini se purificiraju pomoću pepsinske indigestije.
Tako se dobiju stabilni fragmenti sa svojstvom vezanja.
Plazma se dalje čisti isoljavanjem, dijalizom u cilju otklanjanja raznih produkata antitoksičnih globulina.
Na kraju se usklađuje izotoničnost, dodaju se konzervansi i zaštićuje se protiv mikroorganizma.

__________________

BiH i Hrvatska = foReVeR