Ti često protestiraš, da u svijetu ima tako puno patnji. Pitaš se uvijek iznova, zašto sam svijet stvorio takvim, da ima tako mnogi patnji u njemu. Ti patnje krivo shvaćaš. Kao prvo patnja je neophodna, kako bi ti mogao rasti. Bez patnje nema rasta. Ljudi smatraju sreću, koju nalaze u vanjskom svijetu, svojim prijateljem. No vi bi ga morali kritički promatrati. Mnogo sreće u vanjskom svijetu čini tromim, egoističnim i tupim. Suprotno tome, patnja otvara srce i uči te poniznosti i poštovanju. I još nešto patnja uvijek nastaje tamo, gdje ne teče ljubav. Tko pati, ima nešto naučiti. Cijeli je smisao života u tome da se nauči voljeti. Život nema nikakav drugi smisao. Ljubav je život, život je ljubav. Tko ne voli ne živi. Patnja je porodilja, koja vodi u život. No, imaj na umu: ove bi ti riječi trebale pomoći da razumiješ svoje patnje, a ne da druge osuđuješ zbog njihovih patnji. Jer osuđivati znači ne voljeti, dakle ne živjeti.

Say Baba!