PRAVO NA ŽIVOT

 

20. svibnja

 

Čovjekovo najosnovnije pravo, s apsolutnim prvenstvom,

pravo koje se nikako ne smije povrijediti,

jest njegovo pravo na život. Svaki pojedinac

i svi mi skupa potpuno smo odgovorni za njega.

Prije nego se govori o pobačaju,

mora se apsolutno čvrsto utvrditi to pravo na život.

»Pravo na pobačaj« strašna je parola.

Demonstrira se protiv rata i nasilja, a legalizira se

nasilje u majčinoj utrobi. Kojeg li licemjerja!

Uz sve uvažavanje uistinu dramatično teških situacija,

koje traže mnogo razumijevanja i djelotvornu pomoć,

pitam se, zašto se tako uporno prešućuje ono što je dovelo

do te konfliktne situacije. Zar se ne može razboritije

govoriti o odgovornosti ljudi za njihove seksualne odnose?

Ili se to od tankoćutnih egoista ne može tražiti?

Muškarci su tu često više krivi nego žene.

Onaj tko nastupi tobože kao džentlmen, zapravo je barbarin

kad ženu smatra i zloupotrijebi kao objekt za svoj užitak.

Uz sve ono što je povezano s problemom pobačaja

najviše nam nedostaje rijećca »ljubav« ili »briga«:

brižna ljubav za sve što je slabo i nejako.

Kad se probiju svi bedemi protiv neukrotivih sila sebičnosti,

kad čovjek nije više siguran ni u majčinoj utrobi,

gdje je onda na ovome svijetu još siguran?

 

PHIL BOSMANS