Lucius A. Seneca rekao je: „Ako namjera nije poštena djelo neće biti dobro.“

O tome što je pošteno ili pak pravedno, što nije, svatko bi imao nešto za reći. Jedna od definicija glasi: poštenje je častan i ispravan postupak prema drugome, njegovoj imovini i interesima odnosno ispravnost u odnosu na vladajuće moralne norme. Roditelji nas od malena uče važnosti poštenja. To u ovom tekstu nećemo dovoditi u pitanje jer poštenje je uistinu važno. Predmet ovog teksta naša su očekivanja u odnosu poštenje i pravdu u našem životu. Naime, mnogi od nas žive u uvjerenju da život uvijek mora biti pošten i ukoliko to ne biva slučaj – nastaju problemi.

Uvjerenje da život treba uvijek biti pošten prilično je nerealno, ograničavajuće i destruktivno. Svakodnevna stvarnost pruža nam česte prilike za uviđanje realnosti, a to je da život nije uvijek pošten, barem ne u onom obliku kojeg mi zamišljamo i u vremenu koje očekujemo. Koliko često svjedočimo tome da je lošiji kandidat za posao dobio posao, da je lošiji učenik pohvaljen, da se razboljela divna osoba, da je neki bezveznjak dobio na lotu i sve profućkao, da je izbore dobio lažljiv i korumpiran političar itd… ?

Činjenica je da je nepravdu nekad uistinu teško prihvatiti. Ona zadire u naš sustav vrijednosti i izaziva intenzivne emocije i potrebu za reakcijom.

Kako se nosimo s nepravdom kad nas sustigne? Naši najčešći odgovori su pretvaranje u žrtvu (sustava, obitelji, okolnosti…) ili pak uzvraćanje na nepravdu činjenjem nepravde. Postupajući na taj način plaćamo dvostruku cijenu: prvi put onda kad se nepravda dogodi, drugi put onda kada dopustimo da nam učinjena nepravda upravlja životom.

Kako se to ne bi dogodilo predlažem sljedeće:

• Nazvati nepravdu njenim imenom, ne izmišljati opravdanja, izgovore i sl. za neko ponašanje ili osobu (npr. nedolazak na vrijeme, neispunjavanje obećanja, laganje ili neko drugo ponašanje okarakterizirati kao takvo i kao nepoželjno/neprihvatljivo). Okarakterizirati ponašanje neprihvatljivim ne znači (pr)osuđivati osobu nego ponašanje (velika je razlika između izjave „Ti si neodgovoran i nepošten!“ od izjave „Kad kasniš i ne javljaš se osjećam se kao da me ne poštuješ i ne uvažavaš u dovoljnoj mjeri.“).
• Dopustiti si povrijeđenost i ljutnju (ne i ogorčenost i gnjevnost).
• Odlučiti se zauzeti za sebe i pokušati ispraviti nepravdu (procijeniti koliko nam je to važno jer za neke je stvari vrijedno zauzeti se i boriti, za neke nije).
• Nepravdu pokušati ne shvatiti osobno jer to dovodi do pretjerane reakcije. Valja uvijek imati na umu da nepravda koja je učinjena prema nama govori o osobi koja ju je počinila ne o nama.
• Otpustiti počinjenu nepravdu i ne dozvoliti da nam remeti život, upravlja njime. To ne znači zaboraviti niti dopustiti da se ponovi – to znači voljno odlučiti ići dalje, nepravdu ostaviti tamo gdje joj je mjesto – u prošlosti.
• Učiti iz tog iskustva, izvući pouke koje će nam pomoći da se u budućnosti bolje nosimo s nekim drugim nepravdama.

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Photo courtesy of Pixabay

prakticanzivot.com