Rekoh jutros sebi..imala si lijepo djetinjstvo..bez trauma. Bezbrižno kao leptir.Cijel i jedan svijet pun igre..plavih balona..prvih slikovnica koje mi je potajice da ne zna otac kupovala majka a ja ih gutala u jednom dahu.
Nije se onda imalo previše novca,a li za mene se uvijek našlo..kao za šarene bonbone tako i za šanpite u maloj slastičarni na uglu poslije škole.
Na autobusnoj stanici đuboks je vrtio Mišu Kovača..Pro arte i Zdravka Čolića..a malo je društvance pilo kolu na slamku..marelicu sa šlagom. I limunade..Gdje ste moji školski prijatelji ..život vas je odnesao na mnoge strane.uozbiljili ste se.. nakupili bore a u vama još uvijek odjekuje pjesma..Dolina mog djetinjstva…
Grička vještica…izlazila je u svescima i jedva sam čekala ponedjeljak da pratim Neru i Sinišu..sve tajne Krvavog mosta..Upravo jutros je ponovno kupih na kiosku i jako se obradovah kao nekom dragom prijatelju..kojeg sam ponovno srela poslije dugog vremena a on mi se smiješi.
Zatim su naišle prve ljubavi..držanja za ruku..prvi poljupci.. subotnji plesnjaci.. bježanja sa satova da se isprati nekog na autobus. Ili sastane u parku na klupi… nečije plave oči . a po nama padaju cvjetovi ocvalog bagrema i miriše ispod nas mlada trava..
I nije nam trebalo ni mobitela ni telefona .. znalo se je uvijek mjesto i vrijeme susreta i druženja..lijepi dani…
A onda školski praznici…odlazak na plažu..probušeni madraci..sladoledi…i  spavanje na mirisnom sijenu pod zvijezdama ispred kuće..uz pjesmu  noćnih zrikavaca..i buđenje uz prvo kukurikanje pijetlova.lajanje mog pseta Šarka…pisanje šalabahtera na dlanove prije ispita i svečano nošenje svjedodžbe kući sa samim peticama..
Možda mislite da sam pretjerala.. da nije sve tako bilo kako vam opisujem..ali ja još listam požutjele stranice mog kalendara a iz njega iskaču događaji i ljudi i  uspavano dijete u meni otvara svoje oči pune čuđenja voleći ovaj svijet i sve ljepote u njemu….

(nastavlja se...)