PROČITANO

436

PUTA

OD 14.01.2018.

COGITO ERGO:::

Fraza kojom počinje naša utrka sa vlastitim fantazijama uma, koji uporno nameće jedne te iste stvari,i udiže se na pijedestal zdravorazumske svjesnosti..Mislim..dakle..Ma, daj..Prva i najteža zamka iz koje se teško izvlači..Dragi moj pokisli, pali anđele..Prvi si se ti dao navući u slatki okus gordoga kraljevstva uma, pa svi ostali za tobom..Ne mislim ja ništa..Ja te samo posmatram, i sve one koji sa tobom kisnu na ovoj prolaznoj stanici vremena..Krivo su te shvatili..A imao si u sebi začetak one prave stvari, koju su ti, ulovivši te u okrutnu zamku uma,oduzeli..Kako se zvaše to što si nosio u sebi, anđele? LJUBAV? Ne usuđuješ se ni izgovoriti tu riječ, a znam, znam da onaj najskriveniji dio te tajne, baš Ti nosiš u sebi..Zarobili su te okovima tame, i sad po kuloarima šapću,kako ipak..treba prije svega, MISLITI, pa tek onda ljubiti..Sjećaš li se, kako su topli i sjajni bili tvoji poljupci u sferama gdje je samo ljubav postojala? Ti htjede donijeti toplinu,svjetlo, Prometeju vječni, a čim pade u naručje svjesnosti,okružiše te,i zavezaše za stijenu..Koji to Bogovi ne daju da Ljubav živi pod voljom? Koje to sjene Bogova grade kaveze za buduće anđele koji žele svjesno izabrati ljubav, bez nametnutih zamki uma i matrica,bez ikakve primjese ičega stvorenog protiv volje? Ah..Tko će shvatiti, neka shvati..Tvrde su ovo riječi,ali, drugačije se ne otvara put vlastitoj slobodi..Ja sam tek otkinuta od ružičastih i sladunjavih vrata neba,i još pomalo garava od vatre bezdana u kojeg zađoh..Sve sam obišla,ne bih li pronašla konačnu stazu savršenstva, koja opet do tebe vodi,anđele moj,pokislih krila..Nasmiješi se..Kao što se i ja sad smiješim onima koji se još ljuljaju u zipkama nametnutih shvaćanja..Trebam te osloboditi, da bi konačno prelavili sjajem sva bespuća i pustinje tuge..Ništa ja ne mislim..Ja samo volim.. I to je to!!

BRZI CHAT