Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član readykul

Upisao:

readykul

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1776

PUTA

OD 14.01.2018.

plotin..

PLOTIN, OTAC NEOPLATONIZMA

Ako je Origen bio najveći kršćanski filozof helenističkog razdoblja, među poganskim filozofima primat posve sigurno pripada Plotinu, grčkom filozofu čije se ime vezuje uz obnovu platonizma. Plotina neki smatraju pravim i istinskim začetnikom mistične filozofije, vjerojatno zbog toga što njegovo ukupno filozofsko djelo ima obilježje mistike, više no u bilo kojeg njegova prethodnika. Plotinov neoplatonizam je utjecao na cjelokupnu kasniju evropsku mistiku, uključujući i kršćansku mistiku.

Iz Plotinove biografije, koju je zapisao njegov učenik Porfirije, saznajemo da je filozof rođen 205. godine u Egiptu, u mjestu koje se ne navodi, a pretpostavlja se, da se radi o Likopolisu. Oko svoje 25. godine zaputio se u Aleksandriju, gdje je pohađao predavanja različitih filozofa, ne nalazeći ni jednoga posve po njegovu ukusu, dok nije naišao na školu platonika Amonija Sakasa. U ovoj školi Plotin je ostao narednih desetak godina, a onda se 243. godine, u želji da produbi znanje iz istočnjačkih filozofija, pridružio ekspediciji cara Gordijana III za Perziju. Ekspedicija međutim nikada nije stigla na odredište, jer je u Mezopotamiji car bio ubijen. Dvije godine kasnije, Plotin se skrasio u Rimu, gdje je otvorio vlastitu filozofsku školu. U slijedećih desetak godina filozof nije zapisao ništa, poštujući zavjet koji je dao sa svojim suučenicima Origenom i Herenijem u Amonijevoj školi u Aleksandriji. Origen je dakle, u isto vrijeme bio voditelj vlastite katehetske škole, ali i samo učenik u školi Amonija Sakasa, budući je samokritički ocijenio da nema dovoljno obrazovanja iz grčke filozofije. Dva su filozofa, kršćanin Origen i poganin Plotin kasnije razvili vlastite osebujne filozofske poglede. Čini se da je Plotinov glavni nauk, onaj o tri hipostaze (Jedan, Um, Duša) zapravo odgovor na Origenovo tumačenje sv. Trojstva, zasnovanog na platoničkoj shemi.

Prvi je Plotina na zapisivanje nauka nagovorio učenik Amelije, i do dolaska drugog poznatog učenika Porfirija, godine 263., bila je zgotovljena ukupno 21 rasprava. Između 263. i 268. godine Plotin je napisao još 24 rasprave, a nakon što se Porfirije povukao 268. na Siciliju, Plotin je sastavio još devet rasprava. Nakon Plotinove smrti godine 270. prvi je spise uredio učenik Eustohije, međutim ovo izdanje nije sačuvano. Do nas je dospjelo Porfirijevo izdanje, nastalo početkom 4. stoljeća i naslovljeno Eneade, budući se sastoji od 6 knjiga po 9 rasprava. Porfirije, kako bi stvorio jednu koherentniju strukturu, nije poštovao izvorni redoslijed rasprava. Također je, u nastojanju poštivanja svog numeričkog plana, neke duže radove razdijelio na nekoliko manjih. Podjela Eneada po grupama odnosi se na srodne teme, odnosno ideologijske afinitete. Tako prva Eneada obrađuje etička pitanja, druga i treća prirodne i kozmologijske teme, četvrta hipostazu duše, peta hipostazu uma, a šesta vrste bića i «Jedno».

Budući je cjelokupno Plotinovo djelo prožeto mistikom, tako ni etika nije izuzetak. Po uzoru na Platona, on drži kako je najuzvišenije postignuće individualne duše sličnost sa Bogom, i to u najvećoj mogućoj mjeri. Ova se sličnost postiže kontemplacijom više duše, koja predstavlja individualnu dušu u svom pročišćenom stanju. Plotin višu dušu smatra nepromjenjivom i božanskom (da se podsjetimo, Origen je izjednačuje s kraljevstvom Božjim), dok nižu dušu smatra prebivalištem osobnosti (te stoga i strasti, kao i poroka). U etičkom pogledu Plotin izjednačava najviši princip s Dobrim, a također i s Lijepim, budući da duša postaje nešto dobro i lijepo kada postane slična Bogu». Plotinovo je viđenje etičnosti holističko. On smatra kako sretno i samodovoljno stanje pripada bogovima, a ljudi uslijed dodatka onog lošijeg, trebaju tražiti sreću čitave preostale cjeline, a ne nekog dijela. Holističko je također Plotinovo viđenje estetike, budući da «kada ljepota zahvati nešto jedinstveno, i što ima slične dijelove, cjelini daje isto».

Materiju Plotin shvaća kao vječito primajući predmet ili spremište oblika, pomoću kojeg postojeće stvari zadobivaju njihovu formu. Prema Plotinu, postoje dvije vrste materije – inteligibilna i senzibilna. Prva je dokučiva samo razumom, dok se druga može opaziti osjetilima. Plotin u skladu s platoničkom doktrinom, drži kako su senzibilni predmeti zapravo predodžbe njihovih odgovarajućih predmeta u području inteligibilnog, predmeta koji su istinski i vječiti. Senzibilna materija je, prema tome, samo preslik izvorne umske materije. Budući da Plotin smatra da se materija formira u odnosu na prethodno postojeće oblike u sferi inteligibilnog, možemo reći da je on na neki način predšasnik suvremenog znanstvenika Ruperta Sheldrakea i njegove teorije morfogenetskih polja. Također, možemo reći da je donekle anticipirao i mogućnost postojanja subatomskih čestica, tvrdnjom kako atomi nemaju red materije, te da praktično niti ne postoje posljednji elementi koji su nedjeljivi (a-tomos), «jer je svako tijelo u potpunosti djeljivo».

Priroda je u Plotinovu sistemu posljedica kolektivnog iskustva svake pojedinačne duše. Budući je priroda višeg dijela Duše takva da mora ostati u kontemplativnom dodiru s Umom, ona nije u mogućnosti sići do dubina diferencijacije na razini materije. Duša se sukladno tome mora podijeliti na jedan dio koji je kontemplativan i drugi koji je generirajući, te upravlja djelovanjem. Prema tome, priroda i bit svih inteligibilnih bića koja dolaze od jednoga jest dvostruka – što se tiče Uma, njemu pripada sposobnost znanja ili kontemplacvije Jednoga; Duša pak posjeduje sposobnost kontemplacije Uma, kao i davanja djelatnog oblika idejama koje iz te kontemplacije proizlaze.

Četvrta Eneada, u kojoj Plotin pojašnjava hipostazu duše, govori o duši kao formi, proizvodnoj mogućnosti i energiji izvedenoj iz Uma. U šestoj raspravi ove Eneade Plotin konkretno opisuje vlastito mističko stanje, koje je, prema Porfiriju, postigao četiri puta u toku svog života. U ovom opisu, veoma značajnom za svijet svetoga i mistike, Plotin opisuje proširenje svijesti izvan vlastitog tijela, te poistovjećivanje s božanskim. On je «izvan svega ostalog», a u isto vrijeme «unutar sebe samog», vidi «zadivljujuće veliku ljepotu», vjeruje kako «posjeduje bolju sudbinu», te mirovanjem u božanskome se nalazi «iznad svega umstvenog». Ovi reci četvrte Eneade kasnije će utjecati u raznim oblicima, na cijeli niz mistika, poganskih, kršćanskih i islamskih. Kako to navodi Enciklopedija mistika, faze mističnog uspona obuhvaćaju: buđenje, usredotočenje unutar sebe, gledanje, sigurnost, božansku djelatnost, smirenje u božanskom, začuđenost i osjećaj stranosti pred tjelesnim i osjetilnim svijetom.

Navedeni Plotinov opis mistične vizije implicira radikalnu koincidenciju sebe s jednim. Jedan daje ono što sam ne posjeduje: mnogostrukost. Dok subjekt kontemplacije implicira mnogostrukost, njegov objekt implicira jedinstvo. U posljednjoj, šestoj Eneadi Plotin veli kako Jedan u isto vrijeme nije daleko od nijedne stvari, ali zato i da jest daleko od svih. On je dakle u isto vrijeme i prisutan i odsutan, «izuzev onima koji ga mogu primiti i na to su pripravni». U Plotinovoj biografiji Porfirije bilježi posljednje učiteljeve riječi: «Težite k tomu da vratite boga u vama natrag k Bogu-u-svemu».

 

NEOPLATONIČKA ETIKA

 

U prvih pet stoljeća kršćanskog razdoblja razvilo se nekoliko tipova etike kroz djela grčkih pisaca koji su manje ili više bili pod utjecajem platonizma. Značajka ove neoplatoničke etike je da se dobar život sastoji od bijega iz svijeta iskustva prema svijetu vrhovnih principa. Neoplatonici koriste različite putove kako bi objasnili kulminaciju ove nad-svjetovne etike. Glavni predstavnici među njima su Filon, Plutarh i Plotin.

 

Filon (25. pr. K – 40. p. K) je bio židovski filozof koji je živio u Aleksandriji. Većina ovih djela su alegorički komentari Staroga zavjeta. Vjeruje kako su isti temelji u Pismu i u grčkoj filozofiji.

 

Više forme (ideje) nastaju u Bogu, odnosno u božanskom razumu (logos). Materijalne stvari nastaju iz četiri elementa prema matrici formi. Čovjek je biće čijim tijelom upravlja um, kao što Bog upravlja svemirom. Ljudska je duša je napravljena na sliku Božju, i dok je na zemlji, na putu je prema Bogu. Sudbina je duše da se oslobodi od tereta i uzdigne do jedinstva s božanskom mudrošću. Taj “let iz tijela” je ono što bi trebao biti cilj savršenog i dobrog čovjeka.

Otputuj iz zemaljske materije koja te pokriva: pobjegni, čovječe, iz kućnog zatvora svojega tijela, sa svom svojom moći i snagom od užitaka i požuda koji su ti tamničari …ako želiš spasiti samog sebe kojeg si posudio i svoje imanje koje si stekao, ne dopuštajući da padnu u tuđe ruke niti da budu otuđeni. Stoga traži sretan život uživajući u blagodatima nastalim iz dobrih stvari koje tebi nisu strane, nego su upravo tvoje.

 

Ove su vizije imale veliki utjecaj na Plotina i mnoge kršćanske moraliste. Njegova etika zauzima nad-svjetovno stajalište prema ovo-svjetovnom stajalištu stoika i epikurejaca.

 

Plutarh (46.–120. p. K.) gradi svojevrstan sustav praktične etike na modificiranom platoničkom viđenju čovjeka. Kombinira suvremenu grčku religiju s težnjom spoznavanja Boga na čisti umski način. Njegov je Bog transcendentan i ne može uzrokovati zlo, svjetovna duša je izvor svjetovnog zla, iako je emanirala iz Boga. Um (nous) je nadređen duši (psyche). To je inteligentni um koji, čestito živeći s prakticiranjem vjerskih čina, može postići sreću u budućem životu nakon izlaska iz tijela.

 

Plotin (205.-270. p. K.) je jedan od najvećih filozofa ovoga razdoblja. Studirao je u Aleksandriji i poučavao u Rimu kada mu je bilo četrdeset godina. Djelomično slijep, Plotin je posvećivao mnogo vremena meditaciji, bio je upoznat s filozofijom Platona, Aristotela i stoika. Njegova predavanja je zapisivao i čitao njegov učenik Profirije, obuhvativši ih u šest knjiga, svaka s po devet poglavlja, koje je nazvao Eneade (u prijevodu devetnice).

 

Za razumijevanje Plotina važno je znati što je emanacija: izviranje, proizlaženje svih stvari iz nekog najvišeg izvora, prabitka. Svijet nije stvorio Bog po svojoj slobodnoj volji, nego je nastao nekim prirodnim procesom - izviranjem. Kao što svjetlo postaje slabije što se više udaljuje od izvora, tako i bića postaju nesavršenija što se više udaljuju od prabitka. Otuda postupnost opadanja u prirodi, a i postanak zla. Materija je ono najniže u produktima emanacije. (U evoluciji proces ide od jednostavnijeg prema složenijem, u emanaciji ide od savršenoga prema sve manje savršenom.)

 

Sveukupnost stvari za Plotina potiče iz vrhovnog principa ili Jednog. Neki tumači identificiraju Jedno s osobnim Bogom; Plotin koristi oba pojma osoban i neosoban kada govori o Onom, prikazujući Ono kao nešto božansko. Iz Jednog proizlazi Um (nous). Ta prva emanacija sadrži Ideje (kao Platonove idealne forme). Um omogućava nastanak druge emanacije, duše (psyche), koja je kozmička duša; to je mišljeni um. Na nižoj razini svjetovna duša prožima cjelokupni fizički svijet. Materija je ograničenje procesa emanacije, stoga je ona relativno ne-biće. Postupak emanacije iz Jednog nužno je kretanje od dobra prema zlu, odnosno poniranje u nesavršenost materije.

 

Svako ljudsko biće je sastavljeno od duše vezane s tjelesnom materijom. Čovjek je sposoban kretati se gore ili dolje po ljestvici bivanja. Ako ide prema dolje, postajući materijalističniji, njegov život postaje zao, no krećući se prema gore, prema Jednom, postaje bolji.

 

Opis uzdignuća ljudske duše prema vrhuncu savršenstva je prerada nekoliko Platonovih dijaloga, posebice Fedra, Simpozija i Teeteta. Plotin drži kako ovo uzdignuće duše prema najvišoj Ljepoti predstavlja mistični fenomen koji je i sam iskusio. Često sam dolazio k sebi osjećajući kao bježim iz tijela; iako odvojen od drugih stvari, u intimnosti samoga sebe, vidim Ljepotu koja je veličanstvena. Iznad svega, vjerujem kako mi je namijenjena viša sudbina; jer moja je aktivnost najviši stupanj života; ja sam u jedinstvu s Bogom, i jednom kada sam postigao taj vrhunac, težim Jednom iznad svih drugih inteligibilnih postojanja.

 

Da se ljudski duh uzdigne i ujedini s božanskim, potrebno je očišćenje (catharsis) od materijalnih stvari, napredovanje u poznavanju duše i samousavršavanje  vrline, osobito umjerenosti i pravednosti.

 

Stoga što se više duša po svojoj prirodi odbija spustiti do potpunog ništavila; kada ponire ide do potpunog zla, koje je nebivanje, ali ne tako daleko da bi dotakla apsolutno nebivanje. Uzdižući se, ne teži postati nešto što već nije, različito od sebe; nego radije se vraća sama sebi u sebi. Onda kada živi sama unutar sebe, a ne u nižem biću, prisutna je u Jednom. Jer to je stvarnost koja nije entitet (uosia) nego nadilazi entitete; po kojima je duša ujedinjena. Dok je osoba svjesna svojeg postojanja koje postaje Jedno, vidi sebe kao sliku Jednog. Ako pak nadiđe ovu razinu, krećući se od slike prema stvarnosti Jednog, doseže kraj putovanja. Kada čovjek izgubi ovo stanje kontemplacije, može u sebi ponovno oživjeti stanje vrline (arete) koje je u njemu samom. Tada razumije svoje unutrašnje ustrojstvo i ponovno otkriva svoju usmjerenost uma, stoga se kreće pomoću vrline do uma (nous) dosežući kroz Mudrost (sophia) najviše Jedno. Takav je život bogova i bogolikih moralnih ljudi: kako bi oslobodili sebe ovozemaljskih stvari, ne videći vrijednost u njima, u voljnom uzdignuću do Jednog.

 

Plotinova etika je zadivljujuća verzija samo-perfekcionizma. Oduševila je mnoge duhovno orijentirane mislioce kroz mnoga stoljeća, poput: Grka Dionizija Areopagite i Maksima Ispovjedaoca; Maria Viktorinusa, sv. Augustina, Eriugene, Maistera Eckhatra, Nikole Kuzanskog; muslimana Avicene, Al Ghazzalia; Židova Avicebrona i renesansne platoniste.

 

Neoplatonička psihologija i etika su prilagođavane kršćanskim potrebama latinskih i grčkih pisaca, pa je idućih tisuću godina filozofijskog naučavanja kršćanstva usredotočeno unutar dominantne uloge neoplatonizma.

 

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je blagdan sv. Josipa. Sretan imendan svima koji nose to ime. Lp

    19.03.2024. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info