Ajamila,zbunjujuci slucaj loseg obozavaoca cija je dusa dobila spokoj! Ajamila je bio pripadnika kaste brahmina.On je pao u lose drustvo,ozenio se prostitutkom i zivio je zivot pun lazi,prevara i nasilja.Medjutim bio je duboko privrzen najmladjem od svojih deset sinova koji se zvao Narayana a to je ime Boga Vishnu-a.Kad je Ajamila lezao na samrti zvao je ime svog najmladjeg sina Narayane i sluge Boga Visnu-a su odmah dosle kod njega i rastjerale glasnike Yame,Boga smrti koji su dosli da odvedu Ajamilinu dusu. Pitanje glasi:"Kako je Ajamila,koji je zivio tako los zivot, mogao dobiti mokshu(oslobodjenje) izgovarajuci Bozije ime samo jedanput?" Ajamilin slucaj je napisan u Shrimad Bhagvatamu.Kako to Ramakrishna u "Gospel of Ramakrishna" i Bozanska majka Ammaci u "Lead Us to Purity" objasnjavaju nije on dobio oslobodjenje i otisao kod Boga zato sto je samo jedanput izgovorio bozije ime, nego zato sto je to bio plod njegovih dobrih djela ucinjenih u proslosti.Tako da u trenutku njegovog umiranja, misli koje su bile u njegovom umu su bile misli od njegovih proslih dobrih djela a one su bile jace i dominirale su nad svim negativnim mislima koje je zaradio vodeci los zivot.Slicno objasnjenje nam moze posluziti za slucaj jedne umiruce prostitutke koja je umirala pri punoj svijesti a koju je Ramakrishne vidio na obali Gange.

Neki trgovac koji je citav svoj zivot proveo varajuci i povredjujuci druge,koji nikad nikome nije pomogao,procitao je ovo gore o Ajamili i dao svojoj djeci bozanska imena.Nadajuci se, da kad bude bio na samrti,da ce zovuci po imenima svoju djecu dobiti oslobodjenje (po vjerovanju Hinduizma i drugih istocnih religija zadnja misao koja se nalazi u umu umiruce osobe odredjuje njenu daljnju sudbinu).

I tako,lezeci na postelji, kad mu se vrijeme smrti primaklo njegova djeca su pocela da se okupljaju oko njega.Otvorio je oci,vidio je da su svi bili prisutni i bas u trenutku kad mu se dusa odvajala od tijela pomislio je:"A ko je sad u mojim ducanima?"

Nazalost,ovo ce biti sudbina svakog onog ko ide kroz zivot ne sjecajuci se i ne razmisljajuci o nezamislivo lijepom Bogu a nada se da ce dobiti oslobodjenje zovuci Boga kad mu se kraj vec priblizio.U trenutku naseg umiranja misli koje su tada u nasem umu su u skladu sa nasim djelima i ponasanjem u toku citavog naseg zivota.Tako da ce nase neispunjene zelje,interesi,djelovanje i ponasanje prema drugima direktno uticati i oblikovati nase zadnje misli.

Ili,drugim rijecima,ma koliko da se trudimo da se drzimo nekih naucenih pravila,u trenutku umiranja mislicemo samo o onome sto nam duboko lezi u srcu. Sad je jasno ono pomalo saljivo pitanje:"Da li stvarno znate znacaj najvaznije zapovjedi u Bibliji,Kuranu i drugim svetim knjigama?Bit ce test na kraju zivota!"

Dakle,logicno je da ako vodimo dobar zivot,ispunjen dobrim,nesebicnim djelima,pozitivnim i plemenitim mislima da ce u nasem umu, u trenutku umiranja biti dobre misli a to znaci da ce i nasa daljnja sudbina biti dobra!

Pozdrav za sve od Milo-mira