Zaustavila sam korak moj neumorni, bezvremeni, koji tragove na stazi moje duše ostavlja..tragovi se ne brišu..po njima ću se jednom vratiti, ako se izgubim u čarobnom lutanju za svojom malenom skrivenom škrinjicom sa blagom..Znam, konačno znam zašto sam tu i kako sam došla..gdje sam bila i gdje ću doći..Zapravo..uvijek sam znala, u sebi, dok nisam vidjela da je malena škrinjica u mom srcu..I nisu to ni biseri, ni zlato, samo želja, da mome Jedinom uzvratim do kraja ljubav, ma koliko to lutanja i boli, previranja i sabiranja, uznošenja i padova koštalo..Ma tko govori o cijeni? Ja samo govorim o čistoj, plamtećoj ljubavi, koja na kraju svega ostaje i ne nestaje..Točno vidim svoj put, i moju malenu dušu, prije tog puta.. Moja trčkaranja po nebeskom perivoju, i moje izabiranje vlastitoga pravca,usmjeravanje moje želje, da ispunim želju..I vidim da je neko drugo zviježđe bilo kolijevka mojoj duši, koja je sanjala svoje buduće snove,ljuljuškajući se u malenoj kolijevci satkanoj od ljubavi Bezvremenog, najljepšeg mojeg Stvoritelja.

Kad sam davno, davno godinama prije, slagala mapu mojih prošlih života..po osjećaju..počela sam sa jednim kolažom..jedan par,ona i on, u pustinji, on u čudesnom srebrnom odijelu, plavkastoga tena, ona prekrasna, crnokosa, krupnih očiju, kao srna..Ljubav bez kraja..Čovjek sa zvijezda, i žena rođena u vrelini pijeska..I na toj slici sam ostala..Činilo se previše bajkovito da nastavim.. Ali, stalno me boja pijeska pratila u životu, i izazivala tako slatka i nježna sjećanja..sjećanja koja ponekad rastope zidove zaborava oko duše..Vraćala sam se, stalno, zaljubivši se u ovu prekrasnu Zemlju, i ljude, koji su bili kao malena djeca, željni ljubavi, spoznaje i svjetla.. Moja zagubljena polovica..ostala je u vrelini pijeska, pokušavajući naći put, skriveni Put, kojeg su vjetrovi pustinjski prekrili zaboravom.. Kad god bih odlučivala putovati dalje,izabirala sam sve teže i teže puteve, ali s nadom u srcu, da ću sve izdržati jer,čekat će me na kraju duge, konačni blagoslovljeni zagrljaj.. Izazovi su bili sve veći..A ja, uvijek izabirala samoću..Sve predivne učitelje dotakla,sve odživjela i proživjela..Bila na predivnom rascvjetanom prašnjavom tlu Indije, grlila Krišnu, prenježnog,