Putem je Lane susrelo svoju majku košutu. Majka je odmah primijetila da je Lane snuždeno i neveselo pa ga je upitala:
“ Što je bilo, dijete moje?“

„Mama, nema više moje voda, nestala je, morati ću na pojilo sa ostalim životinjama, morati ću na baru. A ja baru ne volim. Ne znam kako ti to mama izdržiš, uvijek si mi se činila drukčija od ostalih životinja pa iako piješ onu mutnu vodu kao da te ništa nije promijenilo.“

„Eh, znala sam da će jednom doći i ovaj trenutak i da ćeš se vratiti k nama jer teško je u životu živjeti sam. Životinje ti trebaju zbog opstanka, zbog druženja i nemoj sad misliti da sam protiv tebe a da njih branim. Ali kako li si zamislio svoj život, ti i voda i nitko više….

„Što li će reći životinje sad kad se vratim? Jer moram se vratiti, umrijeti ću ako ne budem pio pa makar i mutnu vodu.

„Što te briga što će reći, odslušati ćeš njihova gunđanja i predbacivanja i praviti ćeš se da si pogriješio iako ćeš u svojoj nutrini znati da nisi. Ali zar krdo mora baš sve znati? Zar bi oni razumjeli tvoje potrebe? Uskoro će oni zaboraviti na tvoj „nestašan“ ispad i sve će ući u kolotečinu i samo ćeš ti znati da više nikada ništa neće biti isto. Ti nikada nećeš dopustiti da cijeli pripadaš skupini koja se naziva krdom, nikada nećeš klimati glavom zato jer svi klimaju glavama i imati ćeš svoje mišljenje o neki stvarima koje će se razlikovati od ostalih. Možda te neće svi voljeti ali znaj da će te poštivati jer će u tebi vidjeti sve ono što njima nedostaje. Piti ćeš mutnu vodu ali tvoje biće će je poput filtera pročišćavati zato jer ćeš biti u stanju razlikovati dobro od lošega. E i…..mogla bi ti do sutra ovako pričati.“

Lane je tada po prvi put pogledalo svoju majku drukčijim očima.

„Mama kako ti to sve znaš? Izgleda kao da si i ti nekada pila sa čistog izvora.“

I tada je Lane pogledalo u oči svoje majke i ugledalo ono što prije nije vidjelo a sada vidi, dva gorska jezera u kojima se caklila bistra voda a u njemu cijeli svemir.

Skupa su krenuli prema mutnoj bari.

...KRAJ...