Ide čovijek ulicom i sreče drugog čovijeka.Onaj pozdravlja-dobro jutro! Ovaj zaključuje-ovaj je prizeman i njemu sunce izlazi i zalazi.On je stacioniran u Prvoj pažnji.

Ide dalje i sreče drugog.Ovaj šuti i prolazi.Aha ovome niti izlazi niti zalazi nego stalno sija.On je dosegao Drugu pažnju,zaključuje ovaj.

Ide dalje i vidi nailazi nešto blještavo....kad ono Čovijek! Uh ovaj sjaji...on je sigurno dostigao Treču pažnju,Budan je..ali ako je on Budan onda ja spavam? Ma neču se time zamarati evo kladim se da če me prvi koji naiđe razuvjeriti.Pokazati ču mu Mjesec srednjim prstom/koga još zanima Mjesec,suviše je daleko/ i ovaj če naravno zgrabiti moj prst i odmah ču se razbuditi.Ovo je stvarnost a ne tamo neke filozofije.

Ja sam budan nakon toliko prstanja mislim da sam uspio.Dobar dan!

Doviđenja!