Ljetno jutro... latice ruže još spavaju... kristalna kugla ne objavljuje ništa novog, osim vedrog dana... mjesec se zatvorio u sebe i polako nestaje sa horizonta...magla na srce stvara finu koprenu... nosim sebe u sebi, polako ulazim u ovaj dan boje limuna... u dubini oka očitava se tvoje ime...gutam ledeni dah i krećem prema ovom trenutku u koji ulazim do praga... dalje ću pričekati...uz mene tvoja bijela ruka, kao cvijet u vodi... nema praznine, samo dijamantna spoznaja da je tvoja ruka uz mene... pretopila sam se u naš život.... krasno... život se živi... život se ne crta, ne piše... život se živi ... hajdemo, zlato, živjeti ovaj naš život...