Ti bi htjela biti ono što nisi,bar u tome nisi usamljena

Ali nemaš u sebi dovoljno svijeta,nit su ti ruke za pružiti ih nekome

Tvoje oči nemaju nadu,nitko se ne vidi u njima

Ti bi htjela voljeti

Ti bi htjela ljubav dati

Ne,draga,nemaš kome..sama sa sobom,

Tvoj brod sad tone..ja ti neću pomoči…

 

Sebe sam krunio ,Bogu prao noge,izdao sam Veliko Srce…

Koga sam volio s tim se i gozbio…druge sam gazio,strašno sam ih gazio

I što sam pisao iz bijesa je poteklo,

Iz bijesa od bijesa i bijesu …gorke li riječi u mojim pjesmama.

 

Tražili  smo svjetlo u nadi da će nas zavoljeti..samo nas

A nismo se pitali tko će nam ga donijeti ..svi ga nude,

Da li će drugom trebati,

Ne,  to se nismo pitali, svijet je stoka koja se goji zbog nas

Ha, zar ima većeg poklona za glupana od umišljenosti

Kao za pametnoga mudrosti..

 

Zbogom, u slijedećem životu ti napiši pjesmu..možda bolji budemo…