Iz noći i kiše zalutala sam u taj zenit ljeta, došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke što mi je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe. I tako, šetajući tim plavim zenitom ljeta, kroz tu kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije i vidim se sada. Razvezala sam kosu, pustila je neka pada po ramenima i usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu, da i svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ. Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala, da kamen ispod kojeg je spavala, nije njen dom. Sve su to bile samo bijele noći.
http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.blogoye.org/ShadowOfSoul/