Bio je to jedan mali kratki trenutak koji je promijenio sve. Jedan pogled, jedan osmjeh, nekoliko lijepih riječi i onda je krenulo. Iz pogleda u prolazu nastade dugo promatranje. Iz malenog osmjeha nastade zajedničko smijanje. Iz jedne riječi nastade dugi razgovor.
Nismo mogli ni zamisliti tu radost, nismo ni sanjali a dogodilo se.
Iz dugog promatranja nastade ugodan nemir u nama. Iz zajedničkog smijanja nastade povezanost koju do tada nismo osjetili ni ti ni ja. Iz beskrajnih razgovora nastade zajedništvo kojim je nestala usamljenost. Iz dodira nastade još puno više. Poljubac koji je zapalio vatru u nama i spajanje naših duša i tijela u jedno.
Nismo mogli ni zamisliti tu radost, nismo ni sanjali a dogodilo se.
Zašto nam onda toliko teško pada rastanak? Jesmo li mi to sve tako htjeli?
bglavac
edin.kecanovic
