strašan osjetih udarac šake na svom licu

potom kost koljena malo iznad brade

i psovku ,tako gnjevnu..  gubio sam svijest

dok sam ležao  na travi, crni potplat pritisnu mi vrat...

 

i reče mi : pasi stoko,stoko sitnog zuba

pasi,

pa povrati(ovdje je već uhvatio ritam,tako to biva kad se srcem tlači)

pa ponovno u se vrati

pa povrati

pa vrati

pasi..pasi stoko sitnog zuba...pasi...

al predugo se potplat

milovo uz vrat

predugo se potplat

milovo uz vrat......predugo

 

Vrijeme slabih

                  nezasitih

                              slijepih

 

vrijeme jakih

                  sitih

                         lijepih

 

stoka sitnog zuba

 

duša prigušena svijetla.

 

Vremena zub nagrizo je um

 

pošao na srce,sad odmara, krv pije.

 

I malo rime da unese razigranost u
pjesmu...