nisam hladan, ne odbijam lijepu riječ!

tražim je u sebi, iza mutnih kapi suza

mene bodri kucanje starog srca

-  tješi  me moja muza

 

tebi i dušama sličnim, iznjedrih pjesmu,

uzmi ili produži, ne okreći glavu

ja otvorih srce ko česmu

-          kad pjesnik krvari ne traži slavu

 

 

(p)odvala

 

ne preskačite, u naslovu nisu greške

odvala je tek prirodno umiranje stabala,

podvala je  rušenje drveća u ime sigurnosti,

-          onih što još nisu zaboravili ići pješke.

 

tuškanac, još poneko staro drvo živi,

sve se uredno ubija, betonira

oprostite, uređuje,

potočić tiho umire u lijesu plastičnih cijevi

guši se  smradu,

i mene hulju hladnu krivi,

-          umire savjest u mojem gradu

 

nešto novo, ko zmija klija,

tobožnja hortikultura onanira,

čak i sadi,

(valjda otuda riječ sadist)

odvale radi, kultura masturbira

-          samo se bršljan drsko uvija

 

al gle, odvala stvarna,

div od bora klonuo na put

nema tragova sjekire, pile, 

-          oko trupla svija se bršljana skut

 

tko je koga ubio,  sad nije važno,

drvo uzdiše dok bršljan guši

ma kako velik bio

-          i div se snažan sruši

 

bor i bršljan vazda imaju zelene boju,

cijele godine zajedno dišu,

iglice i češeri bora su lijek,

a otrovni plodovi bršljana

pticama idu u tek,

sad oboje zagrljeni mrtvi leže,

-          sokove života više ne sišu

 

K.