Kao Mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoće, igri odbljeska svog odraza u mojim očima. Kroz bijele noći polivene kišom dolaziš u moje snove, oduzimaš laki dah sa usana i kroz neke koridore svijesti opet dodiruješ vječnost u srcu. Razasuta na obali svog života skupila sam krhotine i polijepila ih  pa kao dar donijela u novi život, nadajući se da ću brže od trake svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu. Možda trebam tiše disati i pustiti srce da preskače one svoje poznate ritmove. Između neba i Zemlje sklopljen je mir, a između oblaka i valova povučena je linija što nas spaja. Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ... ljubav.
http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.blogoye.org/ShadowOfSoul/